Njegova majka Ankuca Lojković za Blic ističe koliko je ponosna na svog mališana koji je pregurao drugu veliku operaciju.
Prva operacija bila je prije punih pet godina i mi smo od tada gurali i čuvali se na raznim terapijama i rehabilitacijama. Međutim, vidjeli smo da stagniramo i kako su se pojavili problemi lordoze, Vuk je morao na novu operaciju Fibrotomia po Ulzibatu koju su obavili ruski ljekari na čelu sa dr Aleksandrom Nazarkinom. To je operacija koja se radi mikrohirurškim nožem kod djece sa cerebralnom paralizom, što znači da je morao da izdrži čak 27 uboda u mišiće – kaže Ankuca i dodaje:
– Jedna noga mu je 3 cm duža od druge i zbog toga se pojavljuje problem u hodanju, izgubili smo hod jer je drugu nogu počeo da rotira iz kuka i bilo je krajnje vrijeme da se uradi ova intervencija. U ovom haosu uspjeli smo da ipak odemo na zakazanu operaciju i dobro je prošlo, hvala bogu.
Ankuca je oduševljena da su joj ljudi kroz nesebične donacije pomogli da Vuk nastavi svoj oporavak, oduševljena je i svim ljekarima i osobljem koji su učinili da sve prođe glatko.
– Od samog starta, kad smo došli tamo u hotel, obišli su nas ljekari da bismo što manje bili u bolnici jer je Vuk uplašen. Od posljednje operacije je prošlo pet godina, pa je zaboravio na sve i to je skoz nepoznato mjesto za njega zato je bilo prestravljen. U njegovom pogledu se tačno vidjelo da je uplašen jer je bio skvrčen i trzao se – objašnjava dječakova mama i ističe da je nakon operacije Vuk dobro, ali da ima bolove.
– Sad osjeća bol, jer je imao 27 uboda na na tijelu. Mi ga držimo pod lijekovima da bi ga što manje boljelo, nije bilo komplikacija, i to će samo biti tačkice kad sve zaraste. Do tada moramo da brinemo za njega i pomognemo mu da što lakše prođe kroz proces oporavka.
Porodica Lojkovac ima četvoro djece; uz Vuka tu su njegov brat blizanac Lazar, sestra Simona i najmlađi David. Svi zajedno pomažu da njihov brat ima što ljepši i srećniji život.
– Bili smo baš pod stresom i djeca su isto sve znala, ali su ga bodrila i poručila mu pred put sreću i da se brzo vrati da se igraju. Svi smo oko njega i svi pomažu, sad tretiramo ranice, ne možemo da peremo zubiće u kupatili, već u krevetu, svi ga maze ga i paze – kaže Ankuca, i odgovora na pitanje kako uspijeva sve da postigne s obzirom da u toku vanrednog stanja mora da brine i o ostalo troje djece koji ne idu u vrtić i školu:
– Ne znam ni sama, iz dana u dan sebi kažem – danas mi je dan kad sam sve obavila. Suprug radi, doručak, večera, sudovi, sad dodatno ne mogu da pomognu ni baka ni deka, držimo ih u izolaciji. Pored obaveza oko Vuka, jedan domaći pa drugi domaći. Lazar je četvrti razred, on je samostalan 99 odsto, Simoni ja moram da diktiram jer je u prvom razredu, a najmlađi David je u vrtiću, pa boji i gleda crtaće. Oduvijek smo organizovani, Lazar recimo usisava, Simona briše prašinu, David mi pomaže oko sitnica za Vuka i tako, snalazimo se.
Ona je zahvalna svim ljudima koji su pomogli.
– Toliko smo zahvalni i ponosni na sve naše ljude, od kad smo počeli sa humanitarnom akcijom ljudi pomažu i uplaćuju donacije. Suprug i ja nemamo dovoljno novca za sve rehabilitacije i terapije, a sama operacija košta dosta. Recimo, za prvu operaciju se javio jedan čovjek koji je htio da ostane anoniman, samo je upitao koliko nam novca fali i uplatio, tako da je Vuk odmah mogu da bude tretiran. Nemate pojma koliko smo zahvalni svim tim ljudima da nema njih ne bismo došli ovdje – sretno kaže Vukova mama i objašnjava koliko je ponosna na ljude iz Srbije.
– Sprski narod je dobrodušan, ljudi hoće da pomognu, a u inostranstvu nije tako. Imamo sreće što živimo u ovoj zemlji, ako ćemo gledati po Vuku i po svoj pomoći, stvarno smo blagosloveni.
Vuk još od treće godine ide na rehabilitacije, kod fizijatra, logopeda, a Ankuca je sama na interetu pronašla podatke da djeca sa cerebralnom paralizom mogu da napreduju i staju na noge do nekih određenih godina.
– Nismo mislili da ćemo ovoliko dugo da se borimo, mislili smo da će brze ići, ne znamo koliko još će morati, ali znamo samo da oni napreduju do nekog trenutka onda to staje. Da li će to biti u toku ili poslije puberteta ne znamo, ali dok god on napreduje to nam je pokazatelj i mi ćemo da ga guramo koliko god možemo – poručuje Vukova mama.
Svi koji žele da pomognu Vuku Lojkoviću mogu to učiniti na dinarski račun Komercijalne banke 205-9011005351825-06 koji je otvoren na njegovo ime. Takođe, slanjem poruke sa sadržajem 80 na broj 3030 pomoći ćete ovom dječaku na putu do izliječenja.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu