Računica je jasna: restrukturiranje Željeznica RS će koštati oko 100 miliona KM, ali ni marka od toga neće biti ugrađena u pruge i vozove, bar ne direktno. Kad je nedavno iz Vašingtona stigla prva tranša od oko 52 miliona KM, povjerioci su je razgrabili za nekoliko dana. Iz ove, kao i iz sljedeće tranše, najviše će se “popraviti” budžet RS i javni fondovi, koji su već inkasirali 34 miliona KM poreskih dugova.
Stare dugove su konačno naplatili i željezničari, njih ukupno 2.519, koji su dobili, u prosjeku, od 6.000 KM do 10.000 KM za, prije mnogo godina zarađene, tople obroke, regrese i naknade za prevoz. Zaposleni u ŽRS su dobili ukupno oko 17,6 miliona KM, a penzioneri i bivši radnici na red će doći u idućoj tranši, do kraja decembra.
Ali to nije sve. Pazamašnim svotama svoje će usluge naplatiti i advokati, koji su željezničare, po dogovoru sa sindikatima, zastupali pred sudovima. Trošak od nekoliko miliona KM je, kako tvrdi izvor Srpskainfo blizak upravi Željeznica, “mogao je biti izbjegnut” da radnici nisu tužili preduzeće. Zbog tužbi su se, tvrdi on, na već postojeće dugove “nakalemile” kamate, te sudski i advokatski troškovi.
Samo advokati će naplatiti više od dva miliona KM. Uprava je 2015. nudila radicima da im prizna sva potraživanja, samo da ne idu na sud i ne povećavaju troškove, ali sindikalci nisu htjeli ni da čuju. Pitam se da li je, osim advokata, još neko imao interesa da se stvari rješavaju baš na ovakav način – navodi naš sagovornik.
Iz uprave Željeznica RS ni nakon nekoliko dana čekanja nismo dobili odgovor na pitanja o nagodbama i advokatskim troškovima. Sindikalci kažu da advokati jesu dobro naplatili svoj angažman, ali da u tome nema nikakvih namještaljki. Sve je, tvrde, obračunato transparetno i po troškovniku. Za gomilanje nepotrebnih troškova okrivljuju upravu ŽRS i donedavnog direktora Dragana Savanovića.
– Od 2012. smo slali dopise i upravi i Nadzornom odboru i molili ih da razgovaramo, da ne idemo na sud, ali uzalud. Čak i kad bismo sklopili sporazum, kao 2016. godine, uprava to nije poštovala. Morali smo tužiti preduzeće da naša potraživanja ne bi zastarila i da nam ne bi propalo ono što smo pošteno zaradili – kaže predsjednik Samostalnog sindikata mašinovođa Simo Cvjetković.
Dodaje da su sindikalci, takođe, molili direktora i upravu da na presude u korist radnika ne ulažu žalbe i prigovore, za koje se unaprijed znalo da su neosnovani, jer su time samo dodatno povećavali troškovi, uključujući i advokatske honorare.
Laž, bezobrazluk i odgovornost
– Kad već nisu uspjeli u tome da radnička potraživanja propadnu zbog zastare, kasnije su samo nastojali da kupe još malo vremena, pa su odugovlačili procese po dvije-tri godine. To što je ta kupovina vremena skupo koštala građane Srpske nije ih bilo briga – kaže Cvjetković.
Poručuje da je optuživanje sindikalaca da su “uzimali procenat” laž i bezobrazluk, ali i skretanje pažnje sa suštinskog pitanja.
– Pravo pitanje ko je od direktora i članova Nadzornog odbora, koji su od 1992. uz blagoslov vlade RS rukovodili Željeznicama, “zaslužan” za milionske gubitke koje će vraćati naši potomci. Radnici, svakako, nisu krivi – smatra Cvjetković.
Ko je zakon u preduzeću
Pregovori uprave i sindikata na Željeznicama RS godinama nisu bili mogući, tvrde sindikalci, između ostalog i zbog ponašanja donedavnog direktora Dragana Savanovića.
– Bio je bahat i drzak. Kad bismo ga opomenuli da samo tražimo ono što nam po zakonu pripada, znao je reći da ga boli neka stvar za zakon i da je on jedini zakon u preduzeću. Žao mi je što će njegovu bahatost plaćati građani, ali radnici su morali da se na sudu bore za pošteno zarađeni novac, koji im je on godinama otimao – kaže bivši sindikalac Boris Šukalo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu