Iako je bila uvjerena da će joj samopouzdanje i osmijeh na licu biti dovoljni da se prilagodi i ostvari sve svoje snove, kada je započela život u ovoj „obećanoj” zemlji, osjećaj bliskosti sa Amerikom, koji je imala cijeli život, vrlo brzo je ispario zbog totalne različitosti njenog dotadašnjeg života i novog početka.
A onda je shvatila da mnogo ljudi ima problema sa adaptacijom na novi način života i odlučila da pokrene blog pod nazivom „Američki san” kako bi im pomogla da se snađu u „džungli na asfaltu”.
Kako kaže za Politiku, ideja o pokretanju ovog bloga nastala je zbog njene velike želje da neko drugi ima sve ono što ona nije imala kada je došla u Ameriku, a to su korisne informacije, savjeti i mogućnost da osoba može nekome da se obrati. Blog obiluje praktičnim savjetima tipa koje su najkorisnije aplikacije za život, šta je skupo u Americi, koliko košta čuvanje djece, kako izgleda školski sistem, kako se može hraniti zdravije i odoljeti izazovima brze hrane koja se nalazi na svakom koraku.
– Moj suprug, profesionalni fudbalski trener, dobio je posao u Americi. Kada smo shvatili da nam je to dobra prilika za novi početak, prigrabili smo je i stigli u Hjuston. Amerika danas jeste zemlja mojih snova jer mi nudi priliku da ih sve ostvarim, ali nije savršena u svakom pogledu. U ovoj zemlji se i danas najviše cijene rad i trud – oni nekada mogu da prevaziđu i prestižne fakultete. Ipak, trebalo bi razumjeti da moraš da imaš jaku želju da bi uspio i da najčešće počinješ od nule – objašnjava Nevena Ristić u razgovoru za Politiku.
Na pitanje sa kojim snovima ljudi danas najčešće dolaze u Ameriku, ona odgovara da svako ima svoje razloge, ali sve više njih dolazi sa prostom željom da normalno žive.
– Ima, naravno, različitih priča, ali sve više ljudi dolazi jer vjeruju da će u Americi imati ono što im trenutna životna sredina ne pruža. Najčešće se ruše snovi da se do uspjeha dolazi preko noći i da pare padaju sa neba, kao i da prilike samo čekaju one koji dolaze. Sve je drugo ostvarivo. Lakše je doći kada si mlad i spreman da se boriš, kada si sam i ne moraš da brineš o porodici, ali se ne bih zaklela da je to i najbolji način. Trebalo bi doći onda kada si spreman i znaš šta želiš od svog dolaska u Ameriku. Isto tako valja naći ljude koji ti prijaju. Ako se ograničimo samo na ljude sa naših prostora, nećemo iskoristiti multinacionalni i multikulturalni potencijal koji Amerika nudi i biće nam skoro pa isto kao da smo ostali u svojoj zemlji – priča Nevena Ristić.
Bez kukanja, molim
Kada opisuje svoje nove sunarodnike u jednom od svojih blogova, Nevena Ristić ističe da su Amerikanci nasmijani i ljubazni, ali ih realno nije briga za većinu stvari.
Ako te nešto pitaju, ne zanima ih apsolutno ništa o tome ili ih zanima samo suština, tako da je zgodno naučiti da se kratko i jasno odgovara na njihova pitanja. U deset najvrijednijih lekcija koje je naučila od Amerikanaca, Nevena Ristić navodi i savjet „nema kukanja”, jer svako na svijetu ima neki problem, ali je suština da ne kukaš, ne opterećuješ druge i budeš zahvalan što ti muka nije veća.
Svuda automobilom
Ilustrujući životni stil Amerikanaca, Nevena Ristić ističe da se još uvijek privikava na činjenicu da svuda i uvijek mora da ide kolima.
– Mislim da je to nešto što mi i danas najteže pada, i to je nešto zbog čega bih se preselila u Njujork. Iako tu gdje živim imam pješačke staze, veoma mali broj ljudi ih koristi. Ono što meni lično izuzetno nedostaje jesu ljudi koji se šetaju ulicama i, naravno, gradski prevoz. Drugi izazov jeste brza hrana, odnosno činjenica da se većina ljudi hrani unaprijed pripremljenom hranom koju prosto ubace u mikrotalasne ili eventualno obične rerne – primjećuje Nevena, pa je to i napisala u jednom od svojih blogova.
Briju glavu i puštaju kosu da ne bi plaćali šišanje 120 dolara
Na vrlo često pitanje, koliko je skup život u Americi, Nevena Ristić odgovara da pristojan stan, automobil, pun frižider i plaćeni računi mogu da se priušte uz jednu prosječnu platu.
– Skupo je živjeti u centru grada ili u pogrešnom dijelu grada. Skupo je mijenjati odluke, pogotovo one koje su vezane za nekakav ugovor. Njega i kozmetika, uslužne djelatnosti i ostale sitnice koje život znače mogu papreno da koštaju. Poznajem ljude kojima su cijene šišanja bile toliko nepristupačne da su odlučili da će da puste kosu, sami se šišaju ili čak briju glavu. Cijena muškog šišanja u Srbiji je nekad bila ista kao i cijena pića u gradu, dok u Americi iznosi od 20 do 100 dolara, bez bakšiša od 20 odsto koji je preporučljivo dati ako želiš da opet dođeš. Žensko šišanje ima naravno veći dijapazon cijena – osvrće se Nevena Ristić i na neke svakodnevne stvari bez kojih oni koji žele da lijepo izgledaju ne mogu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu