Postoji nekoliko razloga za to. Prvi i najozbiljniji je da su zalihe naoružanja i municije evropskih vojski, poslije više od dvadeset godina politike smanjenja izdvajanja za oružane snage, i dalje veoma male.
Tako da nemaju mnogo da pošalju u Ukrajinu. Drugi razlog je što Velika Britanija, koja je uz SAD i Poljsku do sada bila najaktivnija u slanju vojne pomoći Ukrajini, čeka da vidi ko će naslijediti Borisa Džonsona na mjestu premijera, prenosi Blic.
Sekretarka spoljnih poslova Liz Tras i bivši ministar finansija Riši Sunak ušli su u posljednju rundu.
Pobjednik bi trebalo da bude proglašen u prvoj nedjelji septembra. Za sada oba kandidata najavljuju nastavak odlučne podrške Ukrajini, ali…
U Italiji se zahuktala predizborna kampanja za vanredne parlamentarne izbore, koji će biti održani 25. septembra. U takvim uslovima raspuštenog parlamenta, tehnička vlada Marija Dragija može samo da sprovodi odluke koje su već donete. Dakle, italijanska pomoć Ukrajini, koja do sada nije bila mnogo velika, zavisiće od rezultata izbora.
Nijemci se nadaju čudu
Nijemci se i dalje nadaju čudu da će Vladimir Putin dati gas prije zime. Zbog toga se Berlin uporno protivi povećanju isporuke oružja Ukrajini, posebno njemačke proizvodnje. Tako su spriječili Madrid da isporuči tenkove Leopard 2A4 jer bi ta nabavka, iako veoma skromna (samo 10 jedinica), zapravo bila početak mnogo većih. Stoga najave američkog predsjednika Džoa Bajdena da će više od 50 zemalja poslati 600 tenkova u Ukrajinu, izgledaju nerealno. Bar za sada.
Njemački strah od nadolazeće zime za sada još nije paničan, ali nije ni daleko od toga. Gasna kriza, rastuća inflacija i verovatnoća ponovnog uvođenja mjera protiv pandemije čine Nemce opreznim. A to se ogleda u smanjenju potrošnje, što povećava rizik od recesije. U takvim okolnostima, za sada, stabilna vlada Olafa Šolca čini sve da je javnost direktno ne optužuje za ekonomske probleme. Zato su najave njemačkih isporuka novog naoružanja malo vjerovatne.
Toga su svjesni i u Vašingtonu, pa je Pentagon najavio slanje novog naoružanja i municije u Ukrajinu u dosad najvećoj količini vrednoj milijardu dolara. Navedene su rakete za raketni sistem HIMARS, 75.000 granata 155 mm, 1.000 projektila Džavelin i još neki predmeti.
Opasno oružje
A dio američke pomoći se nikada ne objavljuje, već se otkriva tek nakon što je Ukrajinci iskoriste. Tako je otkriveno da su Amerikanci opremili Ukrajince protivradarskim vođenim raketama AGM-88 HARM. To je opasno oružje koje će zagorčati život posadama ruskih artiljerijskih radara za krijumčarenje – sistema koji su do sada osiguravali prednost Rusije.
HARM je predviđen za lansiranje iz aviona, pa je potpuna nepoznanica kako ga Ukrajinci koriste. Da li ga lansiraju sa Su-27 ili MiG-29, ili sa lansera na zemlji. Takođe nije poznato koliko su HARM-a Amerikanci isporučili Ukrajincima. Ako napadi na ruske radare budu postrojeni, a AGM-88 ima domet veći od 100 km ako se lansira iz aviona i može da puca duboko u rusku pozadinu, direktna posljedica će biti da će posade odbiti da se aktiviraju radari.
Bez kontrabatnih radara, ruska artiljerija neće dobijati informacije o ukrajinskim artiljerijskim pozicijama, pa neće moći da ih napadne. A to će značiti mnogo slobodniju akciju Ukrajinaca koji neće morati da pomjeraju artiljeriju nakon nekoliko ispaljenih granata. Druga posljedica uništavanja ruskih kontrabandnih radara biće nemogućnost usmjeravanja ruske artiljerijske vatre, koja će postati još nepreciznija. Poslije HIMARS-a i dolaska zapadnih samohodnih artiljerijskih sistema velikog dometa, sada rakete AGM-88 HARM ozbiljno prijete ruskoj artiljeriji. Postepeno će zapadni kvalitet prevazići ruski kvantitet.
Moskva traži saveznike
Кako se ratu u Ukrajini ne nazire kraj, zaoštrava se i politička konkurencija između Rusije i Zapada. Ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov posjećuje svakoga ko želi da ga primi. Tako je prošlog mjeseca posjetio Egipat, Ugandu, Кongo i Etiopiju. Tako je na samitu Asocijacije nacija jugoistočne Azije (ASEAN) sa kineskim kolegom Vang Jiom izazvao diplomatski skandal kada su demonstrativno napustili sastanak na samom početku govora japanskog ministra spoljnih poslova Jošimase Hajašija.
I dok Lavrov pokušava da pridobije nove saveznike širom svijeta, alijansa koju čine Rusija, Belorusija, Sirija, Iran i Sjeverna Кoreja počinje da radi.
Doduše, Lukašenko samo dozvoljava ruskoj vojsci da koristi belorusku teritoriju (prije svega vazdušni prostor) za napade na Ukrajinu, ali još uvijek nije spreman da pošalje vojnike u ukrajinski rat. Pokušaj Rusije da pronađe plaćenike u Siriji (prvenstveno među Sirijcima, Palestincima i Libancima) koji bi donekle popravili hronični nedostatak ljudstva je neslavno propao.
Stoga ne čudi što ruski mediji sve češće pominju spremnost Pjongjanga da pošalje 100.000 „dobrovoljaca“ u Ukrajinu kao opciju za pomoć u obnovi Donbasa. S obzirom na to da bi svi ovi „dobrovoljci“ bili pripadnici sjevernokorejske vojske, jasno je čemu bi zapravo služili. Zapadne obavještajne službe su donedavno vjerovale da će Moskva odbiti ponudu Pjongjanga, ali sada više nisu tako sigurne.
Situacija se suštinski promijenila
Ako su američke procjene ruskih gubitaka od 70.000 do 80.000 mrtvih i teško ranjenih koji više neće moći da se vrate u borbu tačne, onda ništa nije nemoguće. Ako ruska vojska nastavi da ima isti nivo gubitaka, Putin će vrlo brzo morati da odluči – ili masovna mobilizacija ili strana pomoć.
Počele su da se obistinjuju američke najave da će Iran snabdjevati borbene i izviđačke bespilotne letjelice. Prema iranskim zvaničnim medijima, borbene bespilotne letjelice iranske proizvodnje Šahed 129 viđene su iznad Ukrajine. Ukrajina tvrdi da su Rusi do sada dobili 46 iranskih dronova i da je njihov jedini zadatak u ovom trenutku da traže i unište raketne lasere HIMARS.
Naredni mjeseci će pokazati da li je tajvanska kriza, između ostalog, promijenila stav Pekinga prema ukrajinskom ratu. Peking je do sada samo verbalno podržavao Moskvu, dok su zapadne obavještajne službe tvrdile da nije bilo prodaje oružja ili municije. Ali sada se situacija iz temelja promijenila. Sada su vrlo vjerovatne isporuke, prije svega, artiljerijske municije iz kineskih skladišta u Rusiju. Pitanje je da li će Peking ostati pri (teško dokazivoj) prodaji municije ili će početi da prodaje oružje i Moskvi (što je mnogo lakše dokazati).
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu