U ove rečenice stanu najveći problemi mještana Bastasa i Jagara, naselja na oko petnaestak kilometara od centra grada.
Ova naselja pripadaju Mjesnoj zajednici Karanovac u kojoj je mnogo problema koja godinama čekaju da budu rješena. Primjera radi, ovo naselje, kroz koje protiče Vrbas, tek je 2010. godine dobilo vodu, pričaju mještani.
I to oni koji su u “centru” Karanovca. Oni okolo decenijama se snalaze. Ljeti gledaju u nebo u nadi da će pasti koja kap kiše i svake godine se nadaju da će doći “na red” za vodu.
Mještani Jagara već neki mjesec gledaju kako radnici postavljaju cjevi za vodu, kopaju, stavljaju šahtove pored puta, ali kada će njima u kući poteći, još ne znaju.
– Ali, šta ćeš? Moraš živjeti tako, kome se žaliti. Evo, nama je Vrbas pred nosom, a nemamo vodu. Da samo hoće ovaj vodovod konačno da urade, da nam puste vodu. Postavljene su sada cijevi, glavni vod je prošao, sad trebaju priključke i šahtove. Koštaće nas dosta, ali za to ćemo se snaći, samo da konačno dobijemo vodu – priča za Srpskainfo Miladinka Miletić koja u ovom naselju živi od osamdesete godine.
Svi se svake godine pribojavaju ljeta, kada je suša, pa nema ni kišnice. Onda vodu dovlače odakle znaju.
– Kada je dovučemo onda je presipamo u veliku burad. Idemo na Vrbas, ako negdje ima kakav hidrant. To je za stoku. Za piće vodu nosim sa jednog izvora. Kišnicu koristimo za potrebe u kući, napravili smo bazen za to. I sve smo uradili o svom trošku. Ljeti nam znaju dati popust na cisternu vodu kada kupujemo – priča ona i dodaje da imaju pravo na jednu cisternu mjesečeno i da im ta količina vode ne može trajati dugo. Za cijenu od 24 KM dobiju cisternu u kojoj je osam kubika vode. Ako bi neko i želio veliku cisternu, ona košta puno. Zato vodu štede maksimalno. U jesen i zimu malo predahnu, jer tada u bazenima imaju dosta kišnice.
Ovaj problem vrlo dobro razumije i Čedo Koprena iz Bastasa koji tu živi skoro 60 godina, ima kuću, stoku i plastenike.
– Izginusmo za vodom, nema je za piti. Prije nekoliko godina sam dao 5.000 maraka da napravim bazen i dovedem vodu do kuće. Pa dok ima kiše, ima i vode. Kad nema, snalazim se. Traži cisterne, ako gdje ima kakav hidrant. Pa ljudi ovde nemaju čestitog kupatila, kupaju se u lavoru – kaže on za Srpskainfo.
Njegovo domaćinstvo trenutno vode ima, jer je padala kiša, ali ljeto je pakao za njih, u svakom smislu riječi. Tada, kaže Čedo, ljudi naručuju cisterne, mole, ganjaju…
– Cisterna od osam kubika je 24 marke. Zamislite koliko može da traje, ako u domaćinstvu ima petoro osoba, samo dok se istuširaju koliko vode ode – objašnjava on.
On i njegove komšije imaju i veliki problem sa putem. Makadam, izuzetno strm, zimi neprohodan. Kaže da oni sami put čiste zapregom, grtalicama, mole druge da im pomognu. Kada je snijeg ili led, nemoguće je izaći na glavni put, ni autom ni pješke.
– Ljudi stavljaju lance, trgaju auta, šlajfaju, pokušavaju… Nemamo ni rasvjete, ali voda nam je neophodna – upozorava Čedo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu