Nije ovdje riječ samo o starima u trećoj deceniji, svjedočanstvo za devet razreda nemaju nam ni srednje generacije, ljudi u punoj snazi, od 40, 50 godina.
Statistika kaže da čak 15 odsto punoljetnih građana Srpske, ili 155.000 ljudi, nema đačku knjižicu iz osnovne škole. Posebno boli što su dvije trećine nepismenih žene.
Ne možemo vjerovatno ni da zamislimo kakve su ih životne nedaće pritisle zbog kojih nisu mogli redovno da pohađaju nastavu i zato treba svima da nam je na ponos kada ljudi u zrelim godinama žele opet da sjednu u đačku klupu i nadoknade propušteno.
Umesto ponosa, prevladava osjećaj stida kada vidimo kako se sa ovim ljudima danas poigrava sistem. To je onaj sistem koji nam uporno tupi kako je osnovno obrazovanje obavezno i besplatno. Pošto mi znamo da ništa na ovom svijetu nije zaista besplatno, naročito u ovoj zemlji, onda dođemo i do srži problema – njihove časove treba neko da plati.
Po slovu zakona, obrazovanje odraslih finansira se iz republičkog budžeta, budžeta opština, časove mogu platiti čak i poslodavci. Ali, kako to u pravilu i biva, ako svi mogu, onda niko ne daje pare.
Mene je stid kad čujem da naši sugrađani već pet godina čekaju i raspituju se kada će konačno početi program osnovnog obrazovanja za njih. U svijetu ljudi završavaju fakultete u 80. godini, a mi našima uskraćujemo osnovno pravo, da pohađaju i završe obaveznu nastavu.
U zemlji apsurda kakva je ovo pokazalo se opet da je mnogo jednostavnije kupiti fakultetsku diplomu nego regularno završiti osnovnu školu.
Skupština će sutra raspravljati o Prijedlogu zakona o obrazovanju odraslih, koji decidno navodi da odrasli ne plaćaju školarinu za sticanje osnovnog obrazovanja. Dobro, to znamo, ali i dalje ostaje problem – ko daje pare?!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu