reload

Sudbine

"Bilo je bolno, ali suzu nije pustila" Tinejdžerka poslije PET KLINIČKIH SMRTI dobila i cističnu fibrozu, ali se ne predaje (FOTO)

Medicinska dokumentacija Natalije Stevanović (18) iz Beograda svrstava je u medicinska čuda, a njen osmijeh i hrabrost govore da ona to jeste.

"Bilo je bolno, ali suzu nije pustila" Tinejdžerka poslije PET KLINIČKIH SMRTI dobila i cističnu fibrozu, ali se ne predaje (FOTO)
FOTO: PRIVATNA ARHIVA

Na svijet je došla mrtva, ali se ne predaje poput boginje pobjede Nike, kako je zovu najbliži.

Rođena je bez znakova života u 22 nedjelji trudnoće. Reanimacijom su je oživjeli, iako niko nije vjerovao da će preživjeti. Bila je na respiratoru i dugo u inkubatoru zbog čega je dobila strabizam, nistagmus i titranje očiju. Sa pet godina doživjela je stravičnu saobraćajnu nesreću i tri od pet kliničkih smrti. Posljedice udesa bile su i prelom butne i pubične kosti, potres mozga, prelom lobanje, hematom, pucanje plućne maramice, unutrašnja krvarenja, krvarenja na mozgu, epileptični statusi. Bila je u jako kritičnom stanju.

FOTO: PRIVATNA ARHIVA
FOTO: PRIVATNA ARHIVA

Nika ima hemiplegiju i hemiparezu lijeve strane tijela, dijabetes, tremor lijeve ruke, lijeva noga joj je kraća za jedan centimetar, ima konvulzije i ventrikulomegaliju, atrofiju mozga i cistu na mozgu. Ima šum na srcu i alergije na namirnice, a nedavno joj je dijagnostifikovano još jedno teško oboljenje: cistična fibroza, rijetka genetska bolest zbog koje se javljaju promjene na plućima, crijevima, pankreasu i jetri. U plućima se nagomilava sekret i dolazi do čestih infekcija, ali, nažalost, i otkazivanja organa.

Ispitivanja su bila započeta dok je ležala na VMA u oktobru, gdje je bila na respiratoru zbog teške dijabetesne ketoacidoze. Dijagnoza je potvrđena u Tiršovoj.

Zbog cistične fibroze mora da se inhalira, prepisani su joj antibiotici, probiotici, sredstva za iskašljavanje. Ne smije da jede ništa slatko, mora da pije enzim za varenje hrane jer joj pankreas ne radi. Spirometrija joj je loša, ima opstrukcije na plućima, ni krvna slika nije dobra. Rađen joj je i ultrazvuk štitne žlijezde gdje je uočeno zadebljanje, dok na bubrezima ima ciste.

FOTO: PRIVATNA ARHIVA
FOTO: PRIVATNA ARHIVA

Pored brojnih lijekova, za Niku je veoma značajna terapija matičnim ćelijama koje je po drugi put primila u Ukrajini i koje mora da prima i dalje za šta joj je potrebna finansijska podrška putem fondacija “Budi human” i “Pokreni život”.

Iz Kijeva se upravo vratila puna utisaka, jer se tamo osjeća kao kod kuće, sama je perfektno naučila da govori ukrajinski jezik, a u pratnji sa njom bila je njena baka Mirjana, prenosi Blic.

– Prvog dana terapije u Kijevu matične ćelije dobila sam putem infuzije, ali drugog dana, moj omiljeni doktor u Ukrajini, dr Timur, dao mi je 12 injekcija u stomak jer se putem injekcija matične ćelije bolje apsorbuju. Igle su bile ogromne i jako je boljelo. Rađen mi je i ultrazvuk stomaka, i svaki dan sam išla u hiperbaričnu komoru – priča ova hrabra tinejdžerka.

Kao i prethodni put, matične ćelije joj pomažu da popravi cjelokupno stanje, ali prvenstveno stanje lijeve ruke koja je za nju od velike važnosti, pogotovo za budućnost jer želi da postane vrhunski neurohirurg poput dr Milana Mrdaka, koji joj je spasio život.

– Ima poboljšanja, i ruka mi je bolje. Ali, konstatovano je da je kod mene najveći problem u mozgu, inače ne bih imala fizičkih smetnji. U međuvremenu sam saznala za još jednu kliniku u Kijevu u kojoj bi trebalo da mi urade dijagnostiku i gdje bih voljela da idem na terapije impulsima. Međutim, skupi su jako, a trebalo bi, ako me prihvate, da idem na terapije svakih mjesec dana. Cijena je čak 20.000 za mjesec dana – kaže Nika i dodaje da mora sve da proba i da nikada neće odustati i prestati da se bori jer je dala obećanje da će postati neurohirurg.

– Kada nešto obećavam, nikada ne prekršim obećanje i uvijek dam sve od sebe da to i ostvarim – poručuje nam hrabra srednjoškolka.

“Bilo je bolno, ali suzu nije pustila”

– Bilo je bolno, ali suzu nije pustila. Moja snaga je moja Natalija. Ona je moj ratnik. Mnogo sam ponosna na nju. Priča ukrajinski kao maternji jezik. Odlično se sporazumijeva na aerodromu, bolnici, svuda gdje smo bile. Na aerodromu je bio čovjek sa psom i prišla je da pomazi psa, a on je pitao gdje ide i kada je rekla da ide u Srbiju, mislio je da ide u posjetu. Svi se čude kada kaže da nije Ukrajinka i da je iz Srbije, jer perfektno govori njihov jezik – kaže Nikina baka Mirjana Stevanović.