Najbolja uputstva o svemu mogu da saznaju od Borisa Vrleta Vrhovca, banjalučkog fizioterapeuta i svjetski poznatog kolekcionara dresova, koji je nekoliko godina živio u zemlji na obali Golfskog zaliva.
CIJENE
– Nešto više od četiri katarska rijala iznosi jedan evro. Za naše uslove cijene su dosta visoke, ali hrana se može naći dosta povoljno po uličnim radnjama, grilovima ili roštiljem kebaba, girosa, piletine. Brza hrana nije toliko skupa, ima je po svim tržnim centrima, a naravno bolji restorani su obično pri hotelima ili na atraktivnim lokacijama grada i skuplji su dosta. Što se ostalog tiče stanovi su jako skupi, nema jeftinjeg od 1.000 evra mjesečno, a zavisi od lokacije, starosti zgrade ili objekta. Ja sam stanovao u hotelu, a mjesečna renta je iznosila 2.300 eura. Vile sa više soba su čak 4.000 do 5.000 evra ili više. Odjeća je kao hrana, ima i jeftinijih mjesta i najskuplje brendirane odjeće za svačiji džep što kaže nas narod. Litar goriva je oko jedne konvertibilne marke, tako da je rezervoar srednjeg automobila moguće napuniti za oko 25-30 evra.
HRANA
– Što se tiče hrane stvarno je raznovrsna, naravno sa izuzetkom svinjetine koje nema ni u najboljim hotelima. Jeftino se može jesti po turskim radnjama, to su nezaobilazni kebabi, kofte, razni grilovani pileći specijaliteti, jagnjeći kotleti… Ima dosta italijanskih restorana sa pastama, picama i tjesteninom, naravno nezaobilazni su arapski restorani (egipatski i tuniški), a postoji i brazilski. Dosta se konzumira riba, a svakako treba probati lokalnu ribu iz golfskog zaliva i drugih okeana. Uz morske specijalitete, piletinu i jagnjetinu tu je i govedina.
ALKOHOL
– Biće dosta zanimljivo kada je u pitanju alkohol. Zvanično ga nema u prodaji nigdje i zabranjen je. U Dohi postoji samo jedna radnja sa alkoholom, ali je potrebna specijalna dozvola koju mogu dobiti samo hrišćani uz odobrenje od firme u kojoj rade, te se može mjesečno kupiti alkohola u vrijednosti 10 posto od plate. U velikim hotelima sa pet zvjezdica postoje barovi i klubovi gdje se toči alkohol, ali su cijene jako skupe. Na primjer, pivo je oko osam evra, flaša vina od 30 do 50, a viskija oko 100 evra. Kokteli koje obično konzumiraju žene su jako skupi. Postoji naime ideja da se za Mundijal otvore posebna mjesta i punktovi sa prodajom alkoholnih pića za turiste koji će da dođu na Mundijal, a očekuje se od 1,2 do 1,3 miliona posjetilaca.
PONAŠANJE NA JAVNIM MESTIMA
– Ponašanje mora biti u skladu sa njihovom kulturom, vjerom i religijom. Za žene je specifično jer javno nema nošenja mini suknji po gradu i tržnim centrima, to je moguće samo uveče u noćnim klubovima i barovima. Nema javnog ljubljenja parova na ulici i drugim javnim mestima. Ne preporučuje se kontakt sa katarskim ženama koje su jako zatvorene i u slučaju uznemiravanja mogu da vas prijave policiji. Otvorenije arapske žene Marokanke i Tunizanke su slobodnije, ali nije za preporuku bilo kakav kontakt. Ko uzme rent-a-kar u slučaju nezgode mora da sačeka policiju pa bar i da napravi kolonu od dva kilometra. Jako velike su kazne što se tiče prolaska kroz crveno i preveliku brzinu, tuče su zabranjene i kažnjive zatvorom. Velika je pokrivenost kamerama, tako da sve što je zabranjeno zaista treba izbegavati.
STADIONI I USLOVI
– Stadioni su sjajni, fenomeni zadnje riječi arhitekture. Ako se ne varam četiri su van Dohe, ali najdalji su oko 50-ak kilometara. Bio sam na centralnom stadionu koji nosi ime po bivšem Emiru ili kralju zemlje, Kalifa, a to je kopija stadiona iz Atine sa otvaranja Olimpijade 2004. godine. Sada mu je povećan kapacitet, tu se redovno održavaju finala Emir kupa, najznačajnijeg takmičenja u zemlji. Tu je bilo atletsko Prvenstvo svijeta 2019. godine, igrane su razne prijateljske utakmice, na primjer Brazil – Argentina, Engleska – Brazil, Urugvaj – Španija… Stadion zaista odiše luksuzom, kao i sve ostalo u Dohi. Zanimljiva je priča o “stadionu od hiljadu kontejnera” u Kataru. Nazva je 947, što je pozivni broj za Katar, a poslije Mundijala biće razmontiran i poklonjen u humanitarne svrhe.
PUT I PREVOZ
– U glavnom gradu Dohi koja ima oko dva i po miliona stanovinika se dešava 90 odsto stvari u Kataru. Do Dohe se najlakše dolazi avionom, a postoje direktni letovi sa najboljom kompanijom na svijetu Qatar airways iz Beograda, Sarajeva i Zagreba. Stiže se za pet sati, a cijena je od 700 do 750 evra. Ako vozite po gradu rentirano auto obavezno koristite navigaciju. Međutim, najbolje je koristiti jeftine taksije, uber ili gradski prevoz, odnosno autobuse i metro koji su jako povoljni.
ŠTA TREBA VIDJETI
– Kada je u pitanju turizam ima nekoliko stvari koje obavezno treba vidjeti. Suk Vakif je stari dio grada gdje je sve u arapskom starom stilu i jedino gdje se može vidjeti i osjetiti stari način života Arapa. „Aspire centar“ gdje dolaze najveće svjetske ekipe zimi na pripreme, tu su Pari Sen Žermen, Real Madrid,Bajern Minhen, Mančester Junajted. Pustinjska vožnja kvadovima i džipovima po dinama van grada, Muzej islamske umjetnosti, koji je najveći na svijetu, tu je ekskluzivno naselje Perla, pandan emiratskoj Palmi, molovi i šoping centri, Katara kulturni centar, Kornis šetaliste uz more koje je dugačko sedam kilometara. Postoje i opcije slikanja sa sokolovima, jahanje kamila i arapskih konja… Temperatura u novembru i decembru je oko 30 stepeni danju, kupanje je normalno, a uveče se spusti na 22-23 stepena iza ponoći što je jako prijatno i ugodno.
KATARSKI NAROD
Narod u Kataru je jako ljubazan i srdačan. Gotovo svi pričaju engleski jezik, većina će vam pomoći da se snađete ako pitate gdje se šta nalazi. Nema ih puno procjena je da ih je oko 300.000, a jako su bogat narod. Svi ostali, oko tri miliona su doseljenici iz raznih zemalja koji su došli zbog novca jer se dobro zarađuje. Najviše naših, a posebno djevojaka, radi u avio kompaniji koju sam pomenuo, uglavnom su to stjuardese. Domaći stanovnici su većinom u vojsci, policiji, ministarstvima i bankama.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu