Biljana Čekić, djevojčica iz sela Sreflije kod Kozarske Dubice, našla se rame uz rame sa velikim glumačkim imenima u filmu o kojem priča ne samo region, već i čitav svijet.
Biljana prije kastinga za “Daru iz Jasenovca” nije imala nikakvog glumačkog iskustva, a njen talenat zadivio je čitavu ekipu filma.
Kasting je bio organizovan u njenoj školi “Vuk Karadžić”, a ona je bila najbolja među stotinama djece.
– Mnogo se radujem uspjehu našeg filma, i jedva čekam da ga vidim u bioskopu. Nisam mogla ni da sanjam šta će se sve događati, zato sam vrlo uzbuđena i možda malo imam tremu. Mnogo bih voljela da idem u Ameriku, u Los Anđeles, da predstavim “Daru iz Jasenovca” i da čujem šta kaže američka publika, a nadam se da će osvojiti i nagrade. Ali, prije svega, važna mi je premijera ovdje, u Republici Srpskoj, mislim da bih tu imala veću tremu nego u Americi – rekla je Biljana nedavno za Novosti, te dodala da je presrećna zbog komplimenata koje je dobila od glumaca sa kojima igra u filmu.
– Presrećna sam zbog komplimenata koje sam dobila, i zahvalna sam svima koji su mi uputili čestitke i lijepe riječi. Nikada nisam očekivala takav uspjeh, s obzirom na to da je ovo moj prvi film i prva glavna uloga, i bilo bi malo ako kažem da sam oduševljena – rekla je ova skromna djevojčica.
Odlučila je, kako kaže, da gluma bude njena profesija.
– Odlučila sam da gluma bude moja profesija, iz jednostavnog razloga što mi je bilo prezanimljivo tokom snimanja “Dare iz Jasenovca”. Taj glumački način života, druženja, rada, sve me je to oduševilo i zauvijek će mi ostati u najljepšem sjećanju. Od svih sam imala podršku, družila sam se sa svima, najviše sa djecom glumcima, i sa svima sam ostala u kontaktu, pa često razgovaramo telefonom – istakla je u pomenutom intervjuu.
Biljana je priznala da je i sama emotivno i veoma teško podnijela snimanje određenih scena.
– Te scene ustaša u crnim uniformama kada pucaju, muče i ubijaju ljude i djecu u logoru su prestrašne, kao i scenografija u kojoj smo snimali. Znaš da se to ne događa stvarno, ali se ipak bojiš, jer se sjetiš da su se ti zločini nad našim narodom zaista desili, i da su ustaše svašta radile ljudima. Dara je u logoru ostala sama sa mlađim bratom koji je još beba, i to nije bilo lako da se igra. Meni je možda najteže bilo da odglumim scenu kada svog malog brata držim u naručju i govorim mu da ga volim. To je za mene veoma emotivno, zato što bih i ja u životu sve učinila za svoje najmilije, i u tome je sličnost između Dare i mene – istakla je Čekićeva.
Biljana živi sa ocem, mlađim bratom Stefanom (11), starijom sestrom Dajanom (15) i bakom, i jako je vezana za svoju porodicu, koja joj je, kako je otkrila, dala i najveću podršku za ovaj film.
– Iako nosim prelijepa sjećanja sa snimanja, a ona su trajala gotovo tri mjeseca, mnogo mi je nedostajala moja porodica i bila sam presrećna kad sam se vratila. Ponosni su i srećni zbog mene. Mislim da je za svakog čovjeka najvažnija njegova porodica, taj osjećaj sigurnosti i topline koji nam ulijevaju naši najmiliji. Moja prabaka je bila u Jasenovcu, ali je uspjela da preživi, i o tome se ponekad pričalo u našoj kući. Učili smo i u školi nešto o tim događajima, ali nisam znala kako su izgledali ti logori, šta su ustaše sve radile ljudima i djeci, kako su se organizovali zločini, mučenja i deportacije. Sve sam to saznala tek kada sam došla na snimanje “Dare iz Jasenovca” i stala pred kameru. Prestrašno je, i svijet mora da sazna tu istinu – istakla je nedavno mlada glumica, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu