Popovićeva je istakla značaj vraćanja na “žive” kontakte nakon izolacije.
– Nije nužno da se osjećamo dobro, veselo, raspoloženo da bismo razgovarali sa drugima. I normalno je da nismo najboljeg raspoloženja tokom ovog perioda i neko vrijeme nakon njega. Povlačenje, zatvaranje i socijalno izolovanje zaista može da nas gurne u dublje problem – upozorila je Popovićeva.
Ona je istakla da ovaj period neko može da iskoristi za odmor, ali ne svako.
– Za neke osobe je jako stresan, tako da je očekivanje da se odmaramo i izađemo prespremni i svježi potpuno iracionalno i stvara još veću frustraciju. Dobro je da pratimo sebe i radimo stvari koje nam inače prijaju i opuštaju nas, kao što je čitanje, čišćenje, gledanje televizije – rekla je Popovićeva, koja je i član Društva psihologa Republike Srpske.
Dobro je, dodala je ona, da postoji i neka vrsta strukture i plana, te istakla da je potrebno brinuti o sebi onako kako bismo brinuli o nekom ko nam je najvažniji.
Popovićeva je istakla da uticaj izolacije na ljude zavisi od puno faktora, kao što je to koji put se neko nalazi u izolaciji, koliko dugo je u izolaciji, kakvo je zdravstveno stanje osobe, te kakva su ranija iskustva sa koronom – da li je ta osoba ili neko od bližnjih imao teže simptome ili komplikacije.
– Sa druge strane, na mentalno zdravlje ljudi utiču i promjene koje izolacija unese u svakodnevni život čovjeka, u obaveze i navike vezane za profesionalni i socijalni život – napomenula je Popovićeva.
Kao što izolacija može biti izazov, tako i izlazak iz izolacije može biti izazov, pogotovo ako je osoba duže vreme provela sama, rekla je Popovićeva.
Prema njenim riječima, reakcije ljudi na period izolacije su različite i zavise od subjektivnog doživljaja ugroženosti.
– Anksioznost je česta reakcija i može biti usmerena na zdravlje ili potencijalne posljedice koje izolovanost donosi u profesionalnom ili ličnom životu. Često se potreba za izolacijom doživljava vrlo frustrirajuće, pa će reakcije biti ljutnja i bijes – pojasnila je Popovićeva.
Ukoliko izolacija traje duže, dodala je ona, može se pojačati i depresivno raspoloženje.
– Takođe, postoje i osobe koje ovo vrijeme dožive kao olakšanje i bijeg od frustracija svakodnevnog života. U tom slučaju veći problem predstavlja izlazak iz izolacije i povratak svakodnevnim aktivnostima. Ova anksioznost je kod djece pogotovo izražena, nakon odsustvovanja iz škola – rekla je Popovićeva.
Ona je upozorila da u periodu izolacije najveći rizik predstavlja zloupotreba psihoaktivnih supstanci.
– Sklonost umirivanju i izbjegavanju frustracije na ovakav način povećava rizik za ozbiljnije prolongirane tegobe, kao i probleme u partnerskim i porodičnim relacijama. Ukoliko je pritisak veliki i traje, uvijek je poželjno obratiti se stručnjacima za podršku – rekla je Popovićeva.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu