A nije da se ne čuvaju…
Jer, prosto je nemoguće da neko ko svakodnevno gleda ljude koji se bore za svaki dah, ili sluša priče svojih kolega o teško bolesnima i umirućima, ne nosi masku, ne poštuje distancu, ne bježi od masovnih okupljanja…
Međutim, uprkos maksimalnom oprezu, i doktori i medicinske sestre obolijevaju, završavaju na liječenju, umiru.
Kako objašnjavaju infektolozi, glavni razlog je što su iscrpljeni i što su, u odnosu na ostatak populacije, kudikamo više izloženi virusu.
A iscrpljeni su jer broj novooboljelih, odnosno hospitalizaovanih i onih životno ugroženih, vrtoglavo raste. U gotovo svakoj bolnici traži se krevet više, a sve manje je onih koji brinu o pacijentima – što zbog zaraze, što zbog izolacije. Lančano, medicinari koji odolijevaju koroni imaju sve više posla, a sve manje vremena za preko potrebni odmor, pa ih je većina na samom izmaku snage.
Ali, ne vide to građani, pa i ne razmišljaju puno o grčevitoj borbi bijelih mantila koja, već danima, po cijela 24 časa traje u kovid odjeljenjima.
Onoga momenta kad broj zaraženih pođe da pada, doći će i do rasterećenja u bolnicama, pa će i ljekari i sestre, barem na jedno vrijeme, moći malo da odahnu i predahnu.
Međutim, da bi se to desilo, svi zajedno moramo da, koliko god je moguće, izbjegavamo sve rizične situacije iz kojih možemo da izađemo zaraženi.
Jer, čuvajući sebe, sačuvaćemo i svoje najmilije, prijatelje, radne kolege. I ne samo njih, nego i one koji u bolnicama bdiju nad nesrećnicima kojima se kovid ispoljio u nekom od svojih najgorih oblika.
Oni koji odluče da i dalje budu nehajni, ne treba da isključe mogućnost da će se, danas-sutra, i sami naći među tim nesrećnicima, a da, možda, neće biti slobodnog kreveta ili dovoljno medicinskog kadra da im pruži svu neophodnu pomoć.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu