Ni poslije diplomiranja na Šumarskom fakultetu, ništa bitnije se nije promijenilo u njegovom opredjeljenju.
Đorđe je kratko radio u struci a potom se još snažnije vratio svom dječačkom izazovu.
Sada je već postao prepoznatljiv u mjestima, gdje prije njega, nije bilo uličnih svirača ili je njihovo prisustvo bilo sporadično i neubjedljivo.
Dobrodošlicu koju mi narod iskazuje, ispričao nam je Đorđe u centru Gradiške, shvatam kao ohrabrenje, podstrek da istrajem, prebrodim svoje strepnje, da pobijedim vlastite sumnje i pokažem sebe kroz svirku i pjesmu, ali i svoj duh, energiju, stavove i razmišljanja … Prolaznici znatiželjno zastajkuju, razgovaraju, pitaju me ko sam, odakle, koliko pjesmama znam, gdje sam i od koga naučio svirati.
– Po struci sam diplomirani inženjer šumarstva. Fakultet sam završio prije nekoliko godina, mada je muzika moj izbor, smatram to svojim zanimanjem od kojeg živim. Stalno se muzički obrazujem ali se nisam odrekao šumarstva. Moje iskustvo je dokaz da je sve u životu nepredvidivo – predusretljivo i ljubazno priča Đorđe za Srpskainfo prenoseći mnoga i bogata iskustva, iz života i sa ulice.
– Kratko, svega nekoliko mjeseci, radio sam u struci za koju sam se školovao ali je prevladala, pobijedila, ljubav prema muzici. To je od djetinjstva, moja zanimacija koja se desila spontano, kao izazov po ugledu na neke moje prijatelje, muzičare. Oni su mi objasnili šta treba znati, kako se ponašati i šta svirati u tom, nepredvidivom svijetu prolaznika – priča ovaj mladi inženjer i muzičar.
Priznanjem, dodaje, u početku sam se plašio kako će sve to biti, nisam bio siguran u sebe, strahovao sam kako će narod komentarisati, šta će mi reći, jer kod nas je ulični svirač rijetkost, ponekad i ponegdje izložen porugama i podozrenju.
– To nije isto kao u velikim gradovima, gdje ima mnogo uličnih svirača. Ovdje se ljudi međusobno poznaju i logično tome, imaju mnogo komentara, imaju uvijek šta reći, prigovoriti jedni drugima. Bilo je to, na prvim nastupima, prvih dana, na toj širokoj i velikoj sceni, vrlo traumatično iskustvo. Ipak, prevladao sam sve i sada nemam predrasuda koje su kod mene postojale. Siguran sam u to što radim. Moja publika su sve generacije, zavisno od repertoara – objašnjava ulični svirač svoje stavove i iskustva.
Tokom razgovora s njim prišao je jedan stariji Gradiščanin, očigledno ljubitelj pjesme. Đorđe svira srcem a ja slušam srcem, isto tako, kazao je bez oklijevanja i nastavio.
– Bio sam u banci, išao da podignem penziju i u redu sam čuo lijepu pjesmu, muziku. Nisam znao odakle dopire ali kada sam izašao, shvatio sam o čemu i o kome je riječ – kazao nam je sagovornik kojeg smo fotografisali ali čije ime nismo zabilježili jer, kako reče, to nije naročito važno za priču.
– Češće zastajkuju stariji, reaguju na poznate pjesme koje nude emociju. Kada osjetim da je meni lijepo, sasvim sigurno je lijepo i njima. Prije godinu dana prvi put sam nastupio u Gradiški i dobro sam primljen. Ovdje su me podstakli. Sada tu rado dolazim – ispričao je ovaj muzičar nesvakidašnjeg šarma i zavidnog muzičkog znanja.
– Kada sam izašao na ulicu, odlučan da ona postane moja pozornica, smatrao sam sebe lošim muzičarem. Kasnije sam shvatio suštinu, zakonitosti ulice. Stalno učim, vježbam po nekoliko sati dnevno, idem na časove harmonike i pjevanja. Želim napredovati i pokazati mnogo više – odlučan je Đorđe Trninić koji je, prvi put zasvirao i zapjevao u Gradiški prije godinu dana.
Među pjesmama koje najčešće izvodi su stari hitovi Miroslava Ilića, Šabana Šaulića, Marinka Rokvića, Mitra Mirića, Bore Spužića Kvake, Tome Zdravkovića.
Muzički krug
Đorđe Trninić živi u Banjaluci. Tu mi je kuća, tu imam mnoge druge, svakodnevne obaveze, kaže. Rado dolazim u Gradišku, Prijedor ili druga obližnja mjesta. To je moja relacija, moj muzički krug, mada povremeno idem u Srbiju, Sloveniju, zavisno gdje se ukaže potreba, kako su mi zvijezde posložene, opisao nam je mladi muzičar svoje poslovne relacije.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu