Kolumne

Do kada ćemo živjeti od obećanja?

Nevjerovatno i nedopustivo je da ljudi koji žive na samo par kilometra od užeg centra grada nemaju ni metar trotoara, nemaju kanalizaciju, vrtiće, dječija igrališta su u katastrofalnom stanju, a puteve „krase“ rupe, prašina i popucao asfalt.

Do kada ćemo živjeti od obećanja?
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Političari se smjenjuju, jedni odlaze, drugi dolaze, vlasti se mijenjaju, ali ono što ostaje isto to su pusta obećanja zasnovana na hvalospjevima, koja iz godine u godinu bude građanima lažnu nadu da će sutra biti bolje. Oni odlaze, a problemi ostaju.

Pred izbore obećavaju kule i gradove, posjećuju ova prigradska naselja, rukuju se sa mještanima, grle ih, ozarenim licem i osmijehom koji obećava, samo poziraju kameri.

Tada im obećavaju popravku puteva, nove vrtiće, konačno vodu i kanalizaciju.

Uprkos brojnim molbama, apelima koje su mještani iz nemoći i ogorčenosti upućivali nadležnima, oni kao da nisu stigla na pravu adresu.

Nevjerovatno je da u 21.vijeku ljudi nemaju vodu. Da ljeti dolaze cisterne ili da građani vade vodu iz bunara. Nedopustivo je da roditelji strahuju za sigurnost svoje djece kada ih vode u školu jer u njihovom naselju nema trotoara i pješačkog prelaza. Nerazumljivo je da Banjalučani nemaju kanalizacionu i vodovodnu mrežu, nemaju rasvjetu, da jedno od najbrže rastućih naselja, Kuljani, nema vrtić.

Pročitajte još

Građani kažu da ih zbog neasfaltiranog puta prašina uguši, a neki su spremni da se odreknu i dijela svog dvorišta samo da se nadležni smiluju i naprave put i trotoar.

Zar ovi ljudi toliko mnogo traže? Par kilometara trotoara, kanalizaciju koja se neće izlijevati u komšijino dvorište, rasvjetu, vrtiće za svoju djecu…

Zar su građani krivi što odlaze, napuštaju svoja ognjišta, svoje porodice, jer nakon 20 godina pustih obećanja više ne vjeruju u laži?

Bliže se i izbori, stara obećanja koja su od silnog ponavljanja postala floskule, samo puste riječi koje građanima ulijevaju toliku dozu nepovjerenja da više ni ne očekuju neku svjetliju budućnost.

Građani najvećeg grada Srpske se osjećaju zanemareno, nasamareno i prevareno.

Izgradićemo, obnovićemo, popravićemo, asfaltiraćemo, jednoglasno i gromoglasno viču istovremeno političari sa svih strana kada krenu u akciju skupljanja političkih poena.

Do kada će ova agonija trajati, koliko će se još godina građani gušiti u prašini, do kada će strahovati od novih poplava i klizišta? Nadajmo se da odgovor nije – do novih izbora.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije