Vantjelesna oplodnja je procedura koja je ogromnom broju ljudi pomogla da ostvare svoju želju da budu roditelji. Među njima je i Dragana, koja je u ovaj iscrpljujući postupak ušla sa 20 godina, kada cijela procedura nije bila ni blizu tako razvijena kao danas.
– Imala sam 20 godina kada sam slučajno otkrila da sa mnom vjerovatno nešto nije u redu i da bi trebalo da se obratim ljekarima i potražim pomoć. Imala sam 38 kada sam dobila titulu majke. Moja borba nije bila neprekidno intenzivna svih tih godina, ponestajalo je snage, volje, energije, entuzijazma mnogo, mnogo puta ali ipak nastavljali smo nakon nekog vremena – priča Dragana za Blic Ženu.
U vrijeme kada je Dragana tek počinjala svoju borbu, bilo je još teže doći do pravih informacija i pomoći.
– Moram da kažem da nije bilo ni informacija kao sada. Nije bilo sajta koji obuhvata sve informacije o liječenju steriliteta, nije bilo festivala, tribina… o tome se ćutalo ili šaputalo. Nizale su se operacije, intervencije, razni pregledi i terapije, ali uspjeha nismo imali. Skoro čitavo vrijeme smo osjećali strašnu tugu i strah od neuspjeha. Mnogo je bilo suza, mnogo je bilo tuge. Prva misao kad ustanem ujutru i posljednja kad legnem uveče u svoj krevet bila je molitva da i ja postanem majka. Da u moj krevet jednom pored mene legne i moje dijete, da osjećam toplotu, slatkoću i ljubav kakvu samo majka i dijete mogu da osjete – priča Dragana.
Na tom putu imali su podrške od bližnjih, ali ne i prave informacije do kojih je tada bilo skoro pa nemoguće doći.
– Uporedo smo prošli dva neuspješna postupka vantjelesne oplodnje i uslijedio je treći a on je bio naša treća sreća. Neću da govorim koliko je izazova donijela trudnoća i porođaj, prošlo je. Podršku smo suprug Aleksandar i ja imali od naših najbližih uvijek, ali razumijevanje smo dobili tek kada smo upoznali sjajne ljude u Udruženju Šansa za roditeljstvo. To su ljudi koji su nas zapravo razumjeli i tada smo shvatili da nismo sami, da nismo samo mi oni koji imaju problem. Tada sam odlučila da se priključim organizaciji i u narednom periodu budem nekome i ja podrška – kaže Dragana koja je danas savjetik u Centru za vantjelesnu oplodnju, ali i aktivni član Udruženja Šansa za roditeljstvo, koje je podrška svima koji imaju bilo kakav problem sa začećem.
A onda – vijest koju je čekala skoro dvije decenije.
– Od 18. decembra 2018. godine sam ja majka. Najljepša titula u mom životu i najveći zadatak i najvažniji smisao mog života. Ljubav koju pružamo jedna drugoj se ne može opisati i mnogo, mnogo je veća nego što sam zamišljala. Moje srce je puno i izgubio se osjećaj tuge koji se osjećao svih godina unazad. Trebalo nam je dosta vremena da shvatimo da smo uspjeli i da se radujemo iskreno i snažno ali idemo i dalje korak po korak, radujemo se malim stvarima i trudimo se da ne propustimo nijedan trenutak sa Marijom. Znam kako boli kada se nižu neuspjesi u odlučujućoj životnoj borbi i baš zbog toga sam danas u poziciji da ja budem nekom ruka podrške i vjetar u leđa na putu do roditeljstva. Udruženje Šansa za roditeljstvo broji oko 5.000 članova, svakodnevno primimo oko 50 poziva na naš nacionalni broj iz svih dijelova Srbije, u Centru za vantjelesnu oplodnju organizujemo savjetovališta, radionice, druženja sa ljudima koji imaju problem sa začećem. Trudimo se da svakodnevno informišemo, edukujemo i podržavamo sve ljude koji nailaze na prepreke na putu do roditeljstva. Jako sam ponosna što sam dio ovakve organizacije i raduje me svaki poziv ljudi koji nam jave kako su uspjeli i kako čekaju bebu. To je naša najveća motivacija – kaže Dragana.
Čak i danas, kaže nam, prisutno je mnogo nejasnoća i predrasuda u vezi sa vantjelesnim začećem, a Dragana je tu da sve pojasni.
– Danas, parovi i pojedinci koji imaju neki problem s neplodnošću pred sobom imaju izazove admninistrativne prirode, nedostatak informacija tamo gdje treba da ih bude, neki parovi nemaju nikakva prava na liječenje – parovi sa dijagnozom azoospermije, neki parovi moraju liječenje da nastave u inostranstvu jer se donacija još uvijek ne radi u Srbiji. Mnogo je ljudi koji izgube dragocjeno vrijeme u čekanju zbog nečije greške ili zbog predrasuda. Društvo u Srbiji još uvijek ne vidi problem neplodnosti na adekvatan način i u pojedinim krajevima naše zemlje to je i dalje velika sramota i on ostaje sakriven u četiri zida. Trudimo se da informišemo i edukujemo neprekidno i na pravi način i u tome uspijevamo već punih pet godina.
– Moja lična priča je i bila razlog da se priključim organizaciji i pomognem svojim zalaganjem i aktivizmom svima koji do bebe moraju kroz neki oblik liječenja ili kroz procedure vantjelesne oplodnje. Moram da kažem da nijedna borba nije laka i jednostavna i da je svaki segment liječenja vrlo stresan i sa neizvjesnim krajem. Tako je bilo i u mom slučaju – kaže Dragana, a koliko je njen posao i posao svih uključenih važan govori podatak da je od osnivanja do danas 35.000 poziva je upućeno ovoj organizaciji, primili su više od 85.000 mejlova i poruka, više od tri miliona poseta broji njihov sajt. Centar za vantjelesnu oplodnju sadrži brojne aktivnosti, kao i besplatnu psihološku pomoć, vodič kroz vantjelesnu oplodnju koji se nalazi u domovima zdravlja širom Srbije i mnogo toga
– Uskoro izdajemo 11. broj našeg Magazina Šansa za roditeljstvo, organizujemo Treći međunarodni Festival potpomognute oplodnje u oktobru ove godine, brojne su tribine i radionice u opisu našeg rada do sada. Promjene koje su uslijedile nakon osnivanja Udruženja su poboljšale uslove liječenje neplodnosti a i mnogo toga je pred nama. Zato ćemo se truditi i dalje i biti tu, u prvim redovima, u borbi za svaku bebu i podrška baš svakom ko želi da postane roditelj – kaže Dragana.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu