Kolumne

"Heroji"

Poslije 34 godine okosnica benda "Heroji", moja malenkost i Milutin Petrović, odsvirali smo akustične verzije naših hitova "Zgromiću te ja" i "Kiza rok" u podkastu Aleksandra Jovanovića na Telegrafu.

Vladimir Đurić Đura
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Bio je to jedan sasvim autentičan art rok bend iz Beograda koji je trajao tri godine, od 1986. do 1988, sa dvije zvanične singl ploče i jednom LP. Prethodno smo snimili tri demo snimka, koji su boravili na vrhovima tadašnjih demo lista Marka Jankovića i Zorana Modlija. U pitanju je bila bivša SFRJ, a naša muzika se naslanjala na “novi talas” čiji smo bili savremenici, a koji je završen tri godine prije nego što su “Heroji” nastali.

Uživao sam, naravno, u studiju podsjećajući se starih pjesama i vremena, držeći u rukama akustičnu gitaru, kao i Milutin. Kao kantautori, par godina smo jedan drugom svirali desetine originalnih kompozicija koje smo sami napravili.

U to vrijeme zvanično smo snimili svega 15 pjesama. Energija je bila takva da su koncerti koje smo imali u Beogradu i Podgorici podsjećali na pankerske šutke uz horsko pjevanje. Bili smo posljednji u nizu zanimljivih beogradskih art rok grupa tog vremena – od “Kozmetike”, preko “Vis Idola”, benda “U škripcu”. Imali smo svoj manifest, medijske nastupe prepune avangardnih ideja, u rasponu od komunizma do anarhizma, pravili smo predstave, spotove, video radove, tv filmove, hepeninge i umjetničke performanse.

Doživjeli smo pristojnu popularnost za kratko vrijeme, jer su pjesme bile hit od Triglava do Đevđelije. U Beogradu, Zagrebu, Sarajevu, “Kiza rok” i “Zgromiću te ja” puštale su se na svim žurkama.

“Kiza rok” je proglašen za najbolji spot na festivalu u Zagrebu 1987. godine. Milutin i ja smo otputovali tamo i u Škucu glumili u art predstavi “Kosmički bednici” Koste Bunuševca. Prethodno smo u beogradskom SKC-u glumili u predstavi “Levoruka žena”, po Hadkeovom romanu, gdje je glavnu ulogu tumačila Sonja Savić. Ja sam bio u Sarajevu iste godine na žurci kod Ipeta i Amile, gdje sam upoznao momke iz benda “Bombaj štampa”, koji su obožavali “Heroje”.

Svirali smo u Podgorici na koncertu koji je organizovao Milo Đukanović, tada mladi sekretar omladine KPJ. Milo je obožavao pjesmu “Zgromiću te ja”, pa m sa drugarom vozio u Kotor na večeru.

Vlada Divljan je trebalo da nam bude producent albuma, a ja sam izabrao Bajagu. Manifest “Heroja” promovisao je ono što sviramo kao “nuklearni džez”; pojavio se kao fanzin. U kreaciji istog pomogli su nam Peca Popović, tada urednik PGP, kao i Goranka Matić, Nebojša Pajkić, Srđan Šaper, Dragoslav Bokan i drugi. Bokan je tada izdao knjigu “O herojima” Tomasa Karlajla, koja je bila veoma značajna da bend ponese to ime.

Čitali smo Džozefa Kembela, “Heroja sa hiljadu lica”, kao i Jungove prevedene knjige. Jung je lijepo objasnio da svaki heroj prođe kroz četiri faze; prvu kada je spadalo, drugu kada je lučonoša ili vizionar, treću kada je pobjednik, te posljednju kada je obijestan. Obijest izaziva gnjev bogova, te svaki heroj strada na vrhuncu svoje moći.

Bila je to metafizička podrška bendu sa umjetničkim rok pretenzijama, u kom su svirali Miša Savić, najveći minimalistički kompozitor bivše Jugoslavije, Ivica Vdović Vd, ikona “novog talasa”, bivši bubnjar “Šarla akrobate” i “EKV”, Rade Bulatović Čeja, džez kompozitor, te Vladan Aćimović Aćim, vrhunski bluz gitarista. Veliki Aleksandar Deroko napisao nam je svojom rukom na albumu “Heroji 88”. Srećan sam, naravno, što sam bio dio toga.

Da godinu dana kasnije nisu krenule ratne tenzije i ubrzo potom i sukobi, “Heroji” bi vjerovatno nastavili da snimaju ploče. U planu “Avala filma” bio je naš projekat “Tako je govorio fića”, koji je trebao da se snima 1990. godine. Okolnosti su bile jače od nas; prestali smo da postojimo kao “Heroji”.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije