Tako ispada da, za sada, možete da napunite svoj telefon, pa onlajn potražite kada koji autobus ide i kojim trasom. Pod uslovom da ste vični pretragama na internetu i da imate pametni telefon.
U zavisnosti od godina starosti i učestalosti korištenja autobuskog prevoza, putnici nemaju isto mišljenje o novim stajalištima. Oni malo stariji, s kojima smo razgovarali, i ne znaju da mogu da napune mobilne telefona, a neki su se nasmijali, pokazujući stare aparate na kojima i ne mogu da pristupe internetu.
“Šta će mi punjač?”
Penzioner Boško R. kaže da bi više volio da su postavljene veće klupe unutar stajališta i da može da pročita na kojem stajalištu staje koji autobus. Kaže da shvata da je to važno mladima, ali da on u autobusu tokom dana viđa uglavnom svoje parosnike ili nešto mlađe od njega. Važnije mu je, govori, da su linije redovne.
– Naši mladi, đaci i studenti, najviše putuju ujutro i popodne. Mi smo u autobusima od devet, deset, kada idemo do čaršije. Nemam ja ništa od toga da mogu da napunim telefon. Napunim ga kod kuće. Svima bi korisnije bilo da postoje redovi vožnje. A i ne znamo svi da gledamo po internetu – priča on za Srpskainfo.
Svakodnevno se vozi linijom 8, kaže da je zadovoljan, ali da autobusi često ne stižu baš tačno. Priča kako se dešava da mu autobus ode ispred nosa, jer je poranio.
Za srednjoškolku Tatjanu punjači za telefone su pun pogodak, ali pod uslovom da ste ponijeli kabl od kuće. Priča kako su neki njeni drugari probali punjač i da radi brzo, ali bi ona više voljela da na mnogim stanicama postoje stajališta ili bar nadstrešnice.
– Maknete se pet minuta od strogog centra i vidite išarana i uništena stajališta ili ih uopšte nema – govori ona.
I zaista je tako. Na primjer, u Ulici Ranka Šipke sa jedne strane ulice dotrajalo autobuske stajalište, a preko puta stoji samo stara, zarđala narandžasta tabla. Putnici nemaju nikakav zaklon dok čekaju autobus.
Lutrija na stanici
Ista slika i na Zapadnom tranzitu. Samo stara tabla ukazuje da je tu autobusko stajalište. Niti se zna koji broj autobusa tu staje, ni kuda vodi. To znaju samo oni koji se voze gradskim prevozom često. Ako ne živite u ovom dijelu grada, ne koristite često autobuse ili ste turista u gradu, teško biste mogli da znate gdje možete da stignete sa ove tačke.
Petar S. se u Banjaluku doselio prije dvije godine i od tada redovno koristi gradski prevoz, jer drugog prevoza nema. Priča kako je, čim je došao u Banjaluku, promašio autobus jer nije znao koji ide na relaciju koja je njemu trebala, upravo jer nigdje nije bilo redova vožnje, ni broja linije koja ide u tom pravcu.
– Tako sam umjesto u broj 10 ili 13, koji idu prema “Lesnini”, ušao u broj 14, koji je samo napravio krug i vratio me nazad na istu stanicu. U tom trenutku nisam znao ništa skoro u Banjaluci i na kraju sam morao da uzmem taksi, što me koštalo 10 puta skuplje. Danas, dvije godine kasnije, ista situacija. Isto idem na sreću, pa ako potrefim autobus, potrefim. Mada to nekad zna da se oduži i na pola sata – pojašnjava on za Srpskainfo.
Kaže da njegovo iskustvo govori da autobusi kasne i po desetak minuta, u zavisnosti od gužve i drugih stvari.
– Ne znam stvarno šta je problem da se urade redovi vožnje. Ako ne znate kako, postoje stručni ljudi, pa i kopiranje prakse iz Evrope. Jer, iskreno, građanima je dosta praznih obećanja, a red vožnje se obećava unazad dvije godine, kada su skinuti ištampani redovi vožnje tokom pandemije korona virusa – govori on.
Sudeći po najavama iz Grada, redovi vožnje će biti postavljeni, ali nema preciznog podatka kada.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu