Tehnološko rivalstvo je fundamentalno za svjetsku prevlast u ovom vijeku, a epicentar borbe za hegemoniju sve više postaje sajber prostor medijum za kontrolu robotskih sila i uticaja na ljudske umove. Ubrzanjem robotike u drugoj polovini ove decenije u sajber prostoru će biti stvorena i usmjerena većina usluga, od flote autonomnih automobila do industrijskih i kućnih robota. Indikativno je da danas osam od deset najvećih kompanija širom svijeta dolazi iz digitalnog svijeta. Jedan od utemeljivača geopolitike H. Mackinder davno je rekao da ko bude dominirao kodom, dominiraće svijetom.
Sticanjem neizmjerne vojne, ekonomske i političke dominacije svijetom, SAD su nakon uglavnom mirnog okonačanja Hladnog rata, stekle primat bez istorijskog presedana, no njihov pristup izazovima novog svijeta u nastajanju uzrokovan fenomenom političkog buđenja, nije ponudio adekvatne odgovore. Prilika definisanja konstruktivnije uloge u oživljavanju zapadne dominacije na globalnom nivou, kojoj se nesumnjivo težilo, po mišljenju većine geopolitičkih analitičari je prokockana.
Amerikanci su nakon dvadesetak godina lovorika, nekoliko neuspjelih ratnih avantura (Irak, Avganistan, Sirija), kockanja sa cijenom arapske nafte, neodmjerenog ekonomskog favorizovanja Kine, berzanskih spekulacija i velike finansijske krize, neodlučnosti, nejedinstva i unutrašnje dezintegracije, rasne segregacije, ekonomske nejednakosti i niza unutrašnjih problema i nedorečenosti između obećanja i performansa američke demokratije, značajno ugrozili dominatnu geopoliticku poziciju, ubrzavajući dinamičko pomjeranje svjetskog gravitacionog centra od Zapada ka Istoku.
“Istok raste dok je Zapad u padu, a Kina ima vrijeme i zamah na svojoj strani”, izjavio je nedavno kineski predsjednik Si Đinping.
Osmišljenim konceptom državnog kapitalizma i ekonomskog liberalizma, Kina je tokom proteklog post-hladnoratovskog perioda, uz svesrdnu podršku SAD i Zapada, restrukturisala i preporodila svoju ekonomiju, demonstrirajući iz godine u godinu najveću svjetsku stopu ekonomskog rasta i impresivnu tehnološku inovativnost.
Kao vodeći proizvođač naprednih tehnologija Kina je po nekim pokazateljima već postala tehnološka supersila. Na primjer, Kina ima najveću instaliranu bazu korisnika interneta na svijetu u 2021. godini, oko milijardu, što je tri puta više nego u SAD. Globalna prodaja telekomunikacione opreme u Kini tokom 2020. je 3,5 puta veća nego u SAD dok je prodaja komercijalnih dronova i industrijskih robota 20 puta veća u Kini nego u SAD, a veća je i od zajedničke prodaje u SAD, Japanu, Njemačkoj i Južnoj Koreji.
Kina je ove godine premašila SAD i po broju istraživačkih članaka objavljenih u oblasti AI – Artificial Intelligence, a prema najavama njenih najviših zvaničnika, Kina pojačava i potragu za autohtonom tehnologijom kojom bi smanjila svoju zavisnost od svijeta i istovremeno povećavala oslanjanje svijeta na Kinu. (Izvor: Foreign Affairs)
Kineske kompanije kroz Inicijativu za pojas i put – “Belt and Road initiative” već dobijaju i izvode najveće poslove u oblastima energetike i infrastrukture u srednjoj i jugoistočnoj Evropi, a preuzimanjem dvije velike trgovačke luke na Mediteranu, Pirej i Trst, njihova roba lakše i brže ulazi na tržište Evrope. Kineski interesi su sve prisutniji i u Africi, primarno u oblastima energetike i rudarstva.
Iako kineska ekonomija doživljava ekonomski rast bez presedana, Kina ipak nije pretvorena u zemlju liberalne demokratije, kako je to Zapad dobrim dijelom očekivao. Naprotiv. Kinesko poštovanje autoriteta duboko prožima njenu kulturu, a njeni lideri liberalne vrijednosti još uvijek smatraju prijetnjom stabilnosti zemlje. Izvjesno je i to da Kina, učeći na sovjetskim greškama, ne dozvoljava razvoj demokratskog društva bez osiguranja ekonomskog prosperiteta zemlje, praveći istovremeno neki svoj novi model za veliki dio ostatka svijeta.
Kina je nuklearna sila, a njena vojska sa više od 900.000 aktivnih vojnika, i sa godišnjim budžetom od oko 210 milijardi dolara postaje sve modernija i fleksibilnija. Raspolažu i sa 2.250 vojnih aviona, 355 brodova i podmornica, od čega 12 nuklearnih, a dodatnom izgradnjom mornarice namjeravaju zaštititi pristup naftnim resursima iz Persijskog zaliva i ovladati vodenim putevima Južnog kineskog mora. (Izvor: International Institute for a Strategic Studies)
Kina je vremenom izrasla u najmoćniju državu regiona, a uporedo sa ovim uređivani su i odnosi sa susjednim zemljama. Odnosi s Rusijom, po izjavama najviših zvaničnika dviju država, najbolji su u njihovoj dugogodišnjoj istoriji. Dobre odnose ima i sa nepredvidivim komunističkim režimom u Sjevernoj Koreji, kojem je ujedno i najbliži saveznik, i kome pruža značajnu podršku u oblasti trgovine i oblasti međunarodnih odnosa.
Izjava predsjednika Južne Koreje, Muna, “da je saradnja sa Kinom od vitalnog značaja za uspostavljanje mira na Korejskom poluostrvu, i da oni neće birati stranu u rivalstvu između dvije velike sile”, sama po sebi dovoljno govori o odnosima dvije države. Mada je Kina sa Japanom izgradila dobre ekonomske odnose (najveći trgovinski partner tokom 10 godina, dok je Kina za njega drugi najveći trgovinski partner i drugo izvozno tržište), s vremena na vrijeme probude se duhovi prošlosti koji političke odnose stave pod sumnju i na prespitivanje. Na primjer, malog ostrva u Istočnom kineskom moru (Diaoyu ili Senkaku) na koje od nedavno i jedni i drugi polažu pravo.
Komšijski odnosi sa Indijom su nešto drugačiji jer Peking nikada nije priznao njihovo razgraničenje na zapadu Himalaja iz 1914. naslijeđeno nakon povlačenja britanskih kolonijalnih vlasti, poznato kao McMahonova linija. Kinezi smatraju Tibet svojom teritorijom još od vremena dinastije Qing, a sporenja, tenzije i sukobi sa Indijom oko osjetljivih teritorijalnih pitanja teško da će biti skoro riješeni.
Uporedo sa ekonomskom ekspanzijom Peking svojom aktivnom diplomatijom radi i na osmišljavanju i uređenju međunarodnog poretka povoljnijeg za ostvarivanje nekih njegovih budućih interesa, što implicira na krupne promjene unipolarnog svijeta. Vašington se sasvim izvjesno suočava sa svojim dinamičnim konkurentom, najtežim u modernoj istoriji, a mada je izazov budućeg rivala prepoznao krajem 90-ih, a njegovom ubrzanom razvoju i sam doprineo, na isti još uvijek nema valjan odgovor.
Odnosi SAD – Kina su sve nestabilniji, njihovo rivalstvo za Amerikance postaje sve više od suštinske važnosti, a posebno ih brine, kako to oni kvalifikuju, “kineski izvoz tehnologije nadzora i naknadne kibernetske krađe intelektualne svojine”. Termin “Indo-Pacifik” u službenu upotrebu je uvela administracija Donalda Trampa, a takmičenje sa Pekingom otpočelo je trgovačkim ratom 2018, urušavanjem pozicija tehnološkog giganta Huawei i još nekih velikih kineskih korporacija koje su ozbiljnije zaprijetile tehnološkoj dominaciji SAD. Administracija novog američkog predsjednika Bajdena u velikoj mjeri je podržala politiku svog prethodnika, a Bajden je već govorio o “ekstremnoj konkurenciji” sa Kinom, dok je njegov koordinator za indo-pacifičke poslove najavio da je period opisan kao “angažman sa Kinom” došao do kraja.
Tajvan, malo ostrvo u Kineskom moru sa 24 miliona stanovnika i od svijeta nepriznata država, nastala nakon Kineske revolucije 1949, ponovo dolazi u žarište rasprave velikih sila, postajući sinonim za Zapadni Berlin. Peking tretira Tajvan kao svoju odmetnutu provinciju, najavljujući njegovu “skoru reintegraciju”, dok Vašington sa Tajvanom ima veoma razvijene ekonomske odnose i Sporazum o uzajamnoj odbrani, preko koga Amerikanci već godinama oblikuju svoju politiku zadržavanja u Južnoj Aziji, ostvarujući značajan geopolitički uticaj u ovom dijelu svijeta. Prevashodna namijenjena Sporazum o uzajamnoj odbrani iz 1955. bila je osiguranje Tajvana od potencijalne invazije Kine nakon građanskog rata na kopnu, a nejasno definisana američka politika prema Tajvanu, sporazum koristi kao osnovu za naoružavanje tajvanske vojske i podizanje tenzija sa Kinom. Nedavno je odobrena nabavka naoružanja iz SAD u iznosu od oko 1,8 milijardi dolara.
Mada Amerikanci zvanično podržavaju kinesku politiku “One China”, njihova namjerno ostavljena nejasna politika prema Tajvanu biće iskorištena kada im to bude potrebno, i kako bude najviše odgovaralo njihovim interesima. S druge strane, malo je vjerovatno da će Peking odustati od onoga što im je Mao Cetung još prije 80 godina obećao, a Si Đinping nedavno ponovio.
“Čovječanstvo živi u globalnom selu, i suočavamo se sa višestrukim izazovima zajedno”, rekao je kineski predsjednik nakon prvog virtuelnog sastanka predsjednika SAD i Kine, održanog prije para dana, a odnosi između dvije države su “kao na raskrscu” kaže se, pored ostalog, u saopštenju kineske ambasade u Vašingtonu.
SAD neće lako prihvatiti tehnološku supremaciju Kine. Ostaje da vidimo koliko daleko su u tom neprihvatanju spremne da idu, koja je cijena svega toga i ko je tu cijenu spreman platiti.
Svijet nesumnjivo ulazi u doba opasnih tenzija, a sjenke sukoga već su na horizontu.
Međunarodni sistemi su anarhični i nijedna komponenta unutar njih nije u potpunosti pod kontrolom, i da nije egzistencijalnih opasnosti koje proizvode prećutnu saradnju, pregovaračke formalnosti bi sigurno propale. Otvara se i pitanje kako voditi konkurenciju na konkurentan način, koji ne vodi do sukoba, i kako pronaći načine za upravljanje rizicima prisutnim u samom takmičenju.
(Branko T. Nešković, bivši ambasador BiH u Ujedinjenom kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske i Republici Rumuniji)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu