Uskoro će sve postati savršeno. Ili sam ja bar tako mislila. Čovječe, kako sam pogriješila, započinje svoju priču Kerolajn Mičel, majka iz Sevjerne Karoline.
U februaru 2018. muškarca za kojeg je mislila da će se udati uhvatila je sa drugom ženom.
– Tada sam bila trudna deset nedjelja. “Ovo se ne dešava”, ubjeđivala sam sebe. Naša savršena porodica ne smije da se raspadne. Tugovala sam danima. Nisam jela. Nisam spavala, samo sam plakala i pitala se šta je pošlo po zlu. Šta li sam to uradila pogrešno? Nakon nedjelju dana moj momak me je pozvao. Pitao me je da se vratim kući. Nevoljno sam to učinila. “Ovo je samo rupa na putu. Prevazići ćemo je”, mislila sam – prisjeća se Kerolajn.
U martu par je saznao da čeka dječaka, dogovorili su se da se zove Hejs Vilijam, a odnos budućih roditelja se popravljao.
– Pravili smo planove da se preselimo u veću kuću i spisak želja za budućnost samo je rastao. Naš odnos je bio dobar i bila sam uvjerena da je “ono” stvarno bila samo rupa na putu. U junu je sve postalo još bolje. Gledali smo oglase za kuće i pronašli jednu koja nam se oboma dopala. Bili smo jedan korak bliže savršenoj porodici koju sam predstavljala na svojim društvenim mrežama. Ponovo nisam bila u pravu – iskrena je Mičel.
U tom trenutku Kerolajnin partner joj je saopštio da je pronašao posao koji će joj u budućnosti omogućiti da bude domaćica i provodi vrijeme sa svojim sinom. Jedina mana je bila što je bio udaljen dva sata vožnje.
– Insistirao je da ide, a ja nisam željela da propustim šansu da budem po čitav dan sa svojim djetetom. Rekao mi je da će odsjesti kod rođaka u kući i ja sam ga odvezla do tamo. Na rastanku sam ga poljubila, ali nešto jednostavno nije bilo u redu. Postala sam blago paranoična. Vjerujte onom osjećaju u stomaku, ja mu nisam vjerovala. Ubrzo, čula sam od njegove porodice da nijedan njihov rođak ne živi u tom kraju gdje sam ga ostavila. Zapravo, riječ je o kući druge žene. Bila sam u kasnoj trudnoći, živjela kod roditelja i radila puno radno vrijeme kao dadilja. Selidba mi je već stvarala stres i samo sam brinula da sve bude gotovo kada se moj sin rodi, a sada sam njegovog oca ostavila u kući druge žene – piše Kerolajn.
Taman kada je pomislila da je sa svojim bivšim partnerom zauvijek završila, ponovo se pojavio u njenom životu.
– Tražio je da se vrati i ja sam ga pustila. Trebalo je da se razdvojimo još prije nekoliko mjeseci, ali u meni je još uvijek živjela nada da bi sve moglo dobro da funkcioniše. Da smo, možda, suđeni jedno drugom. 3. septembra 2018. rodio se mali plavokosi dječak. Konačno, moja savršena porodica je bila potpuna. Odnos sa njegovim ocem je bio bolji nego ikada i mislila sam da nam više ništa neće stati na put. U vrijeme kada se sudopera napunila flašicama, kanta za đubre pelenama, a neplaćeni računi počeli da se nagomilavaju, i mi smo počeli da se raspadamo – prisjeća se.
Hejsov otac ga je sve rijeđe posjećivao i gotovo prestao da komunicira sa njim i njegovom majkom.
– Nisam željela sebi da priznam da sam sama u svemu, a bila sam. Nisam željela da razmišljam o sebi kao o samohranoj majci. U tome nema ništa loše i mene je odgajila jedna, samo nisam mislila da će se i meni dogoditi. U decembru 2018. sam presjekla. Komunikacija i posjete su prestale. Zvanično sam postala samohrana majka. Samohrana majka bez posla koja živi u kući svojih roditelja. Bila sam samohrana majka djeteta koje su obje strane jedva dočekale. Hejsov otac je prestao da zove i šalje poruke, više nije tražio ni slike djeteta i nisam dobijala nikakvu podršku od njega – kaže Kerolajn.
Poslije nekoliko mjeseci zaposlila se u jednoj osiguravajućoj kući, pronašla malu kuću nedaleko od posla i činilo se kao da sve dolazi na svoje mjesto.
– Bio je petak i radovala sam se što ću se za vikend konačno preseliti u svoju novu kuću. Otišla sam na posao i poslije nekoliko sati uobičajenih zadataka, telefonskih poziva i drugih poslova, šefica je prišla mom stolu. Nagnula se, prošaputala: “Trebaće mi ključevi od tvoje kancelarije, otpuštena si” i ispružila ruku. Dala sam joj ključ prije nego što sam počela da se tresem, skupljam svoje stvari i suzdržavam se da ne zaplačem. Padala je kiša. Sjedila sam u kolima i pitala se zašto mi se sve to dešava baš sada kad sam iznajmila kuću, upisala sina u novi vrtić, započela novi život – iskrena je Kerolajn.
Otišla je po sina u vrtić i gutala knedle objašnjavajući vaspitačici šta se događa, kada joj je ona ponudila posao, prenosi Blic.
– Nemojte da me shvatite pogrešno, bila sam joj jako zahvalna, ali nisam mogla da zamislim kako hranim trogodišnjake, mijenjam im pelene i čitam priče za laku noć. Nisam mogla da živim od toga i potraga za poslom je ponovo počela. Našla sam drugu osiguravajuću kuću, odmah se sprijateljila sa šefom i dobila datum svog prvog radnog dana. Sve je opet krenulo nabolje. Tokom prethodne godine bila sam tamo gdje nisam mogla ni da zamislim. Biti samohrana majka je teško, ali vredi. Postoje dani kada sam toliko besna što otac nije uz mog sina, kada se pitam šta da radim sa njegovim napadima bijesa, prljavim pelenama i svim troškovima. Ali onda mi se on nasmije ili uradi nešto po prvi put. Tada samo sjednem i kažem sebi da ja nisam ta koja propušta nešto, kada plače, plače zbog mene. Ja sam njegov svijet i on je moj. Ja sam samohrana majka i to je najteža, ali i najljepša stvar na svijetu. Najbolje tek dolazi – zaključuje Kerolajn svoju ispovijest.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu