Sudbine

Ivana se izborila sa rakom dojke i svim ženama poslala snažnu poruku "Bolest je opomena da poradiš na sreći"

Ivana Jovanović (43) iz Beograda je u januaru 2019. na desnoj dojci napipala promjenu nalik zrnu pirinča. U njenoj porodici niko nije bolovao od raka dojke, a ona nam kaže da je odmah znala da nešto nije u redu.

Ivana se izborila sa rakom dojke i svim ženama poslala snažnu poruku "Bolest je opomena da poradiš na sreći"
FOTO: PRIVATNA ARHIVA

Neposredno pred redovan pregled, a tokom samopregleda napipala sam na malu uzduženu promjenu na samom obodu desne dojke, koja je pod prstom podsjećala na zrno pirinča – priča Ivana Jovanović.

Ona  kaže da od 30. ide na redovne ultrazvučne preglede grudi jednom godišnje.

– Kada sam poslije nekoliko dana otišla na taj redovan pregled u jednu privatnu polikliniku u Beogradu, mlad radiolog mi je rekao da je sve u redu. Skrenula sam mu pažnju na promjenu koju sam napipala, ali on je napomenuo da tu nema ničega da ne brinem, da struktura mog tkiva nije rizična i da nikada neću dobiti karcinom dojke, ako se toga plašim – nastavlja Ivana.

Pročitajte još

Ova žena je ipak, slušala svoju intuiciju.

– Promjena na dojci je bila mala, ali neobična. Poslije dva mjeseca potražila sam mišljenje eksperta, radiologa iz Novog Sada, prof. dr Dragane Bogdanović Stojanović. Najprije je uradila ultrazvučni pregled i odmah uočila promjenu od pet milimetara. Isti dan je urađena mamografija, koja je potvrdila sumnje, ali pošto je promjena bila vrlo mala, morali smo da uradimo i “core” biopsiju (core biopsija je metoda finom iglom kojom se usisava sadržaj tumora u špric uz citološku analizu tog sadržaja). Za dva dana mi je stigao nalaz – invazivni karcionom dojke – ističe Ivana koju dijagnoza nije iznenadila.

Dalje je nastavila svoju priču:

– Kao da sam predosjećala sve vrijeme da je to u pitanju… Prosto, kada opipate tako nešto neobično, tvrdo, što prije niste imali, što je novo u vašem tkivu, prosto kao da već znate. Bila sam smirena i u dogovoru sa profesorkom znala šta treba da radim dalje – dodaje ona.

Srećom, nije bilo metastaza

Ivana nam kaže da je imala sreće što joj je rak dijagnostikovan u početnom stadijumu. Nakon djagnoze pomoć je potražila na Institutu za onkologiju, gdje je, kako dodaje, bila velika gužva, nedostajali su reagensi za operaciju… Na kraju je odlučila da je operišu na privatnoj klinici, kod vrhunskog stručnjaka za hirurgiju, napominje.

– Odstranjen mi je tumor sa malo okolnog tkiva i dva nodusa koja su odmah poslati na analizu. Srećom, ti nodusi nisu bili maligni – tumor se nije nigdje proširio. Odmah nakon operacije sam se osjećala zdravo. Oporavak je trajao kratko, nakon dva dana sam izašla iz bolnice sa malim flasterom ispod dojke. A poslije dva mjeseca počela je terapija zračenjem na Institutu za onkologiju, to je trajalo pet nedjelja, svaki dan sam odlazila na zračenje. Hemoterapija mi nije bila propisana, jer je tumor bio mali i nije se proširio na limfne čvorove – nastavlja Ivana i ističe da od tada pije hormonski lijek koji treba da smanji rizik od recidiva i koji će uzimati još tri godine.

“Nisam se bojala, čak sam i radila”

Ivana nam zatim opisuje kako se borba sa rakom odvijala na psihičkom planu.

– Nisam se plašila. Imala sam veliku snagu tokom liječenja i neki vrhunski optimizam. Sve vrijeme sam čak i radila, nemam ni dan bolovanja. Takva sam po prirodi, maksimalno se dajem za druge, ne štedim se ni po jednom osnovu, ne glumim slabića, mogu mnogo i radim mnogo. Možda me je taj stav i očuvao i spasao. Ponašala sam se kao da je to neka “obična” bolest koja će da prođe nakon terapije. I prošla je. Od zračenja sam malo smršala, što jednoj ženi mentalno čak dođe i kao benefit, uvijek ima poneki kilogram viška(smijeh). Pošto nisam primala hemoterapiju, kosa je tu gdje je. Ionako nosim kratku kosu, a i bez kose bih se snašla. Ženina ljepota je u očima, u osmijehu, vedrini i pozitivi – priča nama.

Ali ne krije da su kasnije mučile ove sumnje:

– Moram da priznam da su mi kroz glavu prolazila pitanja kako će porodica bez mene, ako se bolest vrati… . Ali, i sa tim sam se pomirila i našla balans. Ne plašim se. Ja ću maksimalno voditi računa o svom zdravlju, ići na kontrole i osluškivati svoje tijelo. Ako se i desi ponovo, riješiću. Boriću se. Ako se i ne izborim, Bog je tako htio. Rađamo diecu da ih osamostalimo, da od njih napravimo časne i dobre ljude, samosviesne, da oplemenimo ovaj svijet. Nema kukanja i patetike. U tome je čar života. Ma koliko on da traje – govori ova hrabra žena.

Rak može da se dogodi svima

– Porodica je bila, naravno uz mene, sve vrijeme. Mama je bila u šoku, sestra, koja je ljekar, takođe. Nikad ne vjeruješ da se to može desiti nekom tvom. A može, i to svima, bez loše genetike, bez konkretnog uzroka, ili faktora rizika – nastavlja Ivana.

I suprug je bio uz mene, bodrio ju je, čak se šalio kako bi je opustio.

– Starija ćerka je bila zabrinuta, a mala, na svu sreću, još nesvjesna dijagnoze i mamine bolesti” – poručuje Ivana čija kćerke Irina i Tara imaju 19 odnosno sedam godina.

Ivana dalje opisuje svoju borbu:

– Ja sam veoma vezana i za svoje prijatelje. I oni su mi mnogo pomogli. Ljubica, Sanja, Jelena, Daniela, Majda, Marija, Ana, hvala vam za svu pažnju i podršku. Moja pobejda je vjera u sopstvenu intuiciju koja je predojsetila i prepoznala bolest i prije ljekara. Nije kod svih takav slučaj. Zato treba ići na redovne kontrole i to kod provjerenih radiologa. Bolest je za mene bila samo jedna prolazna faza, jedna prepreka preko koje sam uspješno prešla, i nastavila dalje. Život je pun prepona i prepreka, ljepota života je u njihovom savladavanju, u borbi, u putovanju i kretanju ka napred – ističe ona.

“Bolest me je osnažila”

Ivana ima dosta poznanica koje su se borile sa rakom i kojima je postavljala bezbroj pitanja.

– Sve priče su slične, ali svaka je, ipak, vrlo jedinstvena. Ono što je pomoglo jednoj, ne znači da će pomoći vama. Mora svaka žena koja prolazi kroz ovu borbu da sluša svoje ljekare, poštuje medicinsku praksu – napominje.

Kaže da ju je bolest osnažila na više načina.

– Počela sam više da obraćam pažnju na vrijeme – na koga ga trošim i zašto, spustila sam loptu kada su neki tobož važni principi u pitanju, koje sam slijedila, shvatila sam da sam i ja važna, da moram da budem dobra i za sebe i za druge, kako bih bila zadovoljna. Zadovoljan čovjek nije bolestan. Bolest je upozorenje, opomena, da nešto ne radiš dobro, da poradiš na sreći, zadovoljstvu i samopoštovanju – rekla je Ivana

Ivanina poruka

– Imam veliku potrebu da prenesem ženama koje znam lično, i koje ne znam, koliko je važno da redovno idu na preglede kod proverenih radiologa. Pričam svoju priču, prenosim svoja iskustva, uglavnom preko društvenih mreža. Ova bolest uopšte ne mora da bude ni fatalna ni preteška ako se prepozna na početku. Tada je “samo” opomena, koja ima snagu i moć da vaš život promijeni na bolje – ističe Ivana, piše Blic žena.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije