U razmetanju velikim riječima i još većim obećanjima, političari se koriste različitim metodama, a vode istim ciljem ubjeđivanjem naroda u svoje iskrene, a u protivnikove lažne namjere.
Koliko se ko uspješno koristi populističkim metodama, a ko je, ipak, iskren u svojim obećanjima, ostaje na građanima da prosude i da nagrade ili kazne za nekoliko mjeseci.
Ipak, u ovom trenutku postavlja se pitanje: kako razlikovati realna od nerealnih obećanja, odnosno kako prepoznati populizam.
“Princip je isti…”
Sociolog Drago Vuković kaže da živimo u vremenu populističke politike, kojom se rado služe i vlast i opozicija. Dok prvi, pojašnjava, ubeđuju građane da trebaju biti zadovoljni društvenim i ličnim standardom, drugi se koncentrišu na kritikovanje vlasti.
– Vlast ubjeđuje građane da trebaju biti zadovoljni dostignutim stepenom društvenog razvoja. Takav pristup je sasvim razumljiv, ali je pitanje da li je to zaista tako i da li je stvarnost drugačija – rekao je Vuković.
Dodaje da takva vrsta populizma može proizvesti lažnu sliku o stanju društva.
– Ipak, pozicija, posebno na nivou države i entiteta, snažno razvija klasični populistički pristup koji je mnogo više škodljiv od ovog prethodnog. Naime, trenutna politička kriza u BiH, u kojoj s jedne strane imamo vrlo nervozno djelovanje iz Sarajeva o ugroženosti države i navodnim prijetnjama da će se ona raspasti, a s druge ozbiljno političko i institucionalno djelovanje iz Republike Srpske u pravcu vraćanja dejtonskih nadležnosti, ozbiljno ukazuje na taj oblik populizma. Iz iskustva možemo reći da velike priče uglavnom ne daju velike rezultate, ako pri tome ne podrazumijevamo politiku u svrhu priprema za izbore koji će se desiti na jesen ove godine – istakao je on.
Populizam opozicije je, smatra, nešto drugačiji i ima više šansi za uspjeh, ako se uzme u obzir činjenica da je uvijek lakše kritikovati nego braniti se, a naročito u društvu koje obiluje problemima.
– Kritikovanje vlasti ne mora da bude populistički potez, jer opozicija ima mnogo argumenata za tu kritiku. Ali, da li to ona radi na način dokazivanja činjenica, na način nuđenja novih programa koji bi ozdravili društvo? Da li nudi nove kadrove, projekte, da li su iznjedreni novi lideri – upitao je Vuković i dodao: – Opozicija bi trebala ponuditi realne programe, čak mislim da ona u izbornoj kampanji i ne treba da kritikuje vlast, već da pokaže da su joj građani preči od njihove borbe za vlast. Nažalost, daleko smo od takve politike.
Ucjenjivački populizam
Vuković ističe da je važno razgraničiti populizam i politička obećanja. Bez obećanja, kaže, nema ni ubjeđivanja građana, ali problem nastupa kada se političari svjesno koriste nerealnim obećanjima u cilju manipulacije građana. Tada na snazi, kaže, imamo najniži nivo populizma, kojeg prati i “ucjenjivački”.
– Potrebno je razlikovati pozitivne od negativnih oblika manipulacija i populizma. Nažalost, pozitivnih oblika je danas sve manje. Dakle, obećate sve, ali ipak građane ucjenjujete, prijetite im ili im date 50 KM da bi vas podržali – pojasnio je on.
Navodi primjere “klasičnog populizma sa nerealnim ostvarenjem”, koji je, kaže, posebno izražen u izbornim godinama kakva je ova, 2022.
– Šta, na primjer, znači izjava Bakira Izetbegovića da će lično povesti narod u odbranu suvereniteta i cjelovitosti BiH? Da li je to poziv na rat? S druge strane, da li je realna i provodiva aktivnost politike i institucija o vraćanju nadležnosti koje su davno izgubljene, a koju politički veoma vješto promoviše Milorad Dodik? Koliko je tu populizma, a koliko realnih dometa – rekao je Vuković.
Na nižim nivoima vlasti, dodaje, takođe ima mnogo primjera lošeg populizma, jer, kako kaže, danas i nemamo drugačije politike.
– Samo se treba prisjetiti izbora u Doboju i Prijedoru i ovih posljednjih, za savjete mjesnih zajednica u Banjaluci. Nije dobro da nam je politika postala sudbina i da od mjesnih zajednica do nivoa države ne može ništa da se uradi bez njenog snažnog uplitanja – ocjenjuje Vuković.
Na kraju, Vuković postavlja pitanje zašto je populizam toliko prisutan. Da li je manipulacija masama, usmjerena na proizvođenje strahova, najefikasnije sredstvo vladavine?
– Sociološki gledano, taj oblik političkog djelovanja je najlošiji oblik politike. Moglo bi se čak reći da je to negacija politike koja počiva na odgovornosti prema građanima. Treba, dakle, na taj način obezbijediti određenu podršku i popularnost i time završiti tu vezu s narodom sve do neke nove potrebe. U međuvremenu, odnosno periodu između izbora, političke elite su isključivo posvećene sebi i svojim prevashodno materijalnim interesima. Samo u neuređenom društvu, u društvu kriminala i korupcije se u rijetkim situacijama, poput ostavinskih rasprava ili nekih velikih sudskih procesa, može sagledati taj stepen korupcije. Populizam, a posebno ovaj u BiH, najbolja je brana za takvo ponašanje političkih elita – zaključio je Vuković.
Ko su populisti?
Sociolog Vedran Francuz saglasan je da živimo u vremenu populizma, pa da, samim tim, pred nama često stoji pitanje: ko su populisti.
– Populisti su oni političari koji tvrde da predstavljaju 100 odsto građana, a ne prihvataju legitimitet drugih aktera koji tvrde da predstavljaju te iste građane – pojasnio je Francuz na početku razgovora.
Dodaje kako smo svjedoci da nosioci vlasti u Srpskoj, kao i pojedini politički lideri u okruženju, predstavnike suprotnih tabora koji ne podržavaju njihovu politiku nazivaju izdajnicima, stranim plaćenicima, saradnicima neprijatelja njihovog naroda…
– Populisti često govore u ime naroda kao cjeline i tvrde za sebe da oni predstavljaju narod. Svi drugi politički konkurenti su nelegitimni, a oni koji ne podržavaju populiste nisu istinski dio naroda. Slično je na sceni Republike Srpske, gdje ista teza često dolazi iz pravca nosilaca vlasti. Međutim, svjedoci smo i da u opoziciji možemo prepoznati pojedince koji ističu da su elite vlasti nemoralne, korumpirane, nečasne, koje narod kao moralan i homogen prepoznaje, a oni kao neko kome narod vjeruje su ti koji nemaju pravo izdati narod i govore u ime naroda iako neki od njih na izborima nisu dobili potvrdu da vode narod. Danas je kod nas više izražen populizam kao odbrana predstavnika vlasti od predstavnika opozicije nego kao oružje za osvajanje vlasti. Ipak, činjenica je da su i pojedinci u opoziciji zbog određenog neraspoloženja građana prema vlasti koristili određene populističke metode i vidove borbe protiv establišmenta – smatra Francuz.
Ono što simbolizuje gotovo sve populiste, objašnjava on, jeste da se ponašaju kao žrtva koja se ne predaje. Kada vladaju, rade to s posvećenošću ideji da samo oni predstavljaju narod, a kada izgube na izborima, pribjegavaju strategiji koja se svodi na direktno preispitivanje validnosti izbora, izmišljanjem teorija zavjera ili na preispitivanje moralnog legitimiteta izbora. Najkraće rečeno, dobro pripisuju sebi, a loše protivnicima.
– Sve populiste karakteriše to da su antipluralisti. Populisti tvrde da oni predstavljaju narod i u narodu imaju najveću podršku, stoga, ukoliko na istoj strani političkog bloka imamo dvojicu ili više populista, borba između njih može biti većeg intenziteta nego borba protiv suprotnog bloka. Uspjeh populizma kod pojedinaca u opoziciji rezultat je neispunjenih obećanja demokratskih izabranih predstavnika vlasti. Populista na vlasti kao antipluralista isključuje mogućnost da mislite drugačije, što je onda svakako osnova i za autoritarni i totalitarni poredak. Populisti u borbi protiv establišmenta često pozivaju na proteste, javni bunt, referendum… čime žele da potvrde svoj doneseni zaključak o tome šta je volja pravog naroda u odnosu na manji dio naroda u kome leži izvor moći vladajuće elite – tvrdi Francuz.
“Volim i ja vas”
U cilju da se održe na vlasti, dodaje, populisti će mijenjati i prilagođavati zakone, okupiraće državu, uvešće masovni klijentelizam i korupciju i gušiće sve što liči na kritičko civilno društvo. Sve to će, naglašava, raditi u ime autentične narodne volje.
– Populiste treba kritikovati zbog toga, jer su zbog načina djelovanja opasnost za demokratiju, ali ih ipak ne treba isključiti. Naprotiv, treba ih uključiti u debate, razgovarati s njima, jer kada su u ulozi borbe protiv establišmenta, probleme na koje oni ukazuju možemo često shvatiti ozbiljno, dok njihov način predstavljanja ne prihvatamo – smatra on.
Naveo je nekoliko karakterističnih primjera populizma koji su obilježili različite vlasti u različitim zemljama.
– Poznata parola u vrijeme Indire Gandi bila je “Indira je Indija”, dok je u vrijeme bivše Jugoslavije bila “mi smo Titovi, Tito je naš”. Takođe, tu je i čuvena Pašićeva parola na zborovima “Pašić pripada nama, mi pripadamo Pašiću”, ali i ona, u vrijeme Miloševića, “Volim i ja vas” – zaključio je Francuz.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu