I dok se u nekim dijelovima svijeta narodi ponose svojim funkcionerima, kod nas je situacija obrnuta.
Od Trebinja pa sve do Novog Grada crvene nam se obrazi, ali ne zbog naših grešaka već onih koje smo izabrali da nas predstavljaju.
Od (grado)načelnika, preko odbornika, poslanika, ministara, pa do drugih funkcionera, svjedoci smo njihovih, skoro svakodnevnih afera, skandala i blamova.
Reklo bi se da svaki dan živimo u nekom horor filmu. Afere, pljačke u javnim nabavkama, društvo ogrezlo u kriminalu, lažima i korupciji – svakodnevna su slika koja nas okružuje, a odgovornost za to niko ne snosi.
Nije stoga ni čudo što građani svako jutro dočekuju u strahu uz pitanje – šta će se danas desiti?
Drugim riječima, šta će nam danas prirediti skandal majstori koje smo birali da sjede na odgovornim funkcijama, upravljaju našim novcem i rade za dobrobit naše zajednice.
Ali, na žalost, umjesto da rade ono zbog čega su i dovedeni na to mjesto, mnogi čine suprotno. Osim što su mnogi od njih, kako se pokazalo, ljubitelji dobre čašice, vole da šamaraju svoje partnerke, prebijaju ljude ili nas uče jahanju, najnoviji slučaj iz Prijedora pokazuje da taman kada mislimo da smo sve vidjeli, može i gore.
Da, pogađate, riječ je o najnovijoj aferi čiji je akter gradonačelnik, Dalibor Pavlović čije su kompromitujuće fotografije obišle BiH i region, a na kojima leži pijan i predoziran tabletama u toaletu, prijeti samoubistvom, a na nekima je i skroz obnažen.
Nakon svih objavljenih fotografija koje ne priliče nikome, a kamoli ne nekom funkcioneru, Pavlović se nije povukao sa gradonačelničkog mjesta sam, već je to uradio pod pritiskom partijskog šefa. Ali, o Pavloviću ne treba više trošiti riječi, jer je sam o sebi dovoljno rekao.
Pavlović, na žalost, nije jedini. Na udaru javnosti su se samo u ovoj godini našli brojni (grado)načelnici zbog svog nedoličnog ponašanja, ali su se samo rijetki izvinili javnosti i priznali svoju grešku.
Sjetimo se samo načelnika Han Pijeska, Slobodana Đurića koji je u aprilu ove godine na području Vlasenice svojim automobilom presreo jednog muškarca, izvukao ga iz automobila i pretukao, nanijevši mu teške povrede. Bahati načelnik je otkriven i uhapšen zahvaljujući nadzornim kamerama, ali se nikada zbog ovoga nije izvinio javnosti.
Još se nije ni smirila prašina oko ovog slučaja, a javnost je šokirao novi, ovog puta u Doboju kada je tamošnji gradonačelnik Boris Jerinić odlučio da potpiše ugovor o “rentanju” vozila za potrebe grada za šta će iz kase biti izdvojeno vrtoglavih milion maraka.
Osim malih gradskih vozila namjenjenih vjerovatno za gradske službenike, na vrhu popisa našle su se i limuzine ogromne snage motora, po svemu sudeći namijenjene za prve ljude Grada Doboja, jer ko će se vozati u nekom jeftinom vozilu.
Ima se, može se, a narod svakako nikad ne traži od funkcionera da im se pravdaju zbog trošenja javnog novca. Ko je još izgubio izbore jer se bahatio narodnim parama? Niko!
I dok se Jeriniću na teret stavljalo bahaćenje javnim novcem, jedan drugi gradonačelnik, onaj u Istočnom Sarajevu, Ljubiša Ćosić, u žižu javnosti je dospio zbog navodnog nasilja. Mediji su tako danima brujali o događaju iz jedne lokalne kafane u kojoj je Ćosić, kako su tvrdili svjedoci, udario svoju partnerku.
Ćosić je na te kritike odgovorio jednom rečenicom koja glasi: “Volim svoju djecu, svoju porodicu, jednu ženu, naše Istočno Sarajevo i naše ljude, SNSD i Milorada”.
E, da, upravo Milorada može da voli, jer mu je on omogućio da postane gradonačelnik, ali kako to Ćosić vraća građanima Srpske, bez obzira da li su pristalice pozicije, opozicije ili su neutralni, pa i Miloradu?
Šamaranje na javnom mjestu i nije nešto za pohvalu!
Da i u drugim dijelovima Srpske ne cvjeta cvijeće pobrinuli su se i drugi lokalni šerifi.
Sjetimo se samo Tolise kod Modriče gdje je načelnika opštine Jovica Radulović bio pokrovitelj tradicionalnog “Turnira u prstenu” poslije kojeg je održana zabava na kojoj su bili brojni građani. To ništa ne bi čudilo da se zabava nije održavala u jeku korona krize kada su se mnogi građani borili za život u bolnicama širom Srpske i svijeta i kada je na snazi bila zabrana većih okupljanja.
I nije tu kraj. Dio medija, koji su prećutali skandal u Prijedoru, nedavno su na sva zvona udarili na gradonačelnika Banjaluke, Draška Stanivukovića, koji je očigledno ljubitelj konja i voli jahanje, ali i da ga jašu.
On je, naime, na jednom snimku koji je kružio društvenim mrežama, a za koji je kasnije rekao da je nastao prije dvije godine dok je još bio odbornik, “glumio konja svojoj saradnici pokušavajući joj na slikovit način opisati kako se jaše”.
Stanivuković se izvinio javnosti i rekao da njegove greške štete samo njemu, što i jeste tačno, ali…
I dok neko tako jaše gradonačelnika, drugi (grado)načelnici jašu po narodnim parama, a svi zajedno po građanima koji su ih birali na ta mjesta.
Ovakvih primjera ima još mnogo. Neki su se desili daleko od očiju javnosti, neki ne. Ali, na kraju, koja je razlika?
Nema je, jer niko nikada, ako izuzmemo gradonačelnika Prijedora, ne odgovara za svoje postupke.
Može se postaviti legitimno pitanje liderima stranaka po kojim oni to kriterijima biraju kandidate za odgovorne funkcije?
Po obrazu i čojstvu, očito ne, jer su nam ovi dosadašnji pokazali i dokazali, da su to davno izgubili.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu