reload

Hronika

Jezivo svjedočenje člana Belivukove kriminalne grupe "Nosili smo raskomadana tijela kroz voćnjake"

Suđenje kriminalnoj grupi Veljka Belivuka i Marka Miljkovića, za koje se sumnja da su izvršili sedam teških ubistva, nastavljeno je danas u Specijalnom sudu u Beogradu, a svjedok-okrivljeni, Srđan Lalić, otkrio je niz jezivih detalja u vezi sa ubistvima koje je počinio klan.

Jezivo svjedočenje člana Belivukove kriminalne grupe "Nosili smo raskomadana tijela kroz voćnjake"
FOTO: RTV PINK/SCREENSHOT

Lalić je na pitanja tužioca detaljno opisao kako su džakovi iznošeni u automobil, a potom odvoženi do Dunava, gdje su bacani ostaci u rijeku.

– Učestvujete u nizu narednih krivičnih djela. Dajte prikaz onoga što vi vidite kuda se krećete prilikom rješavanja tijela, terena gdje se to odvija, ima li ljudi – upitao ga je tužilac.

– Krećemo se uvijek vozilom, lijevo nizbrdo kad se izađe iz kuće, jedan dio makadamskog puta, pa zemljani put pored voćnjaka, namijenjen je vjerovatno za traktore, jednom smo džipom išli, sve ostalo pješke. Ljudi nosi džakove do rijeke, ima 30ak minuta aktivnog hoda, ima voćnjaka, oranica, kad se priđe ima raskrčeni dio. Draganić mi je rekao da ima nekada pecaroša. Plitko se ulazi u rijeku, džakovi se sijeku, sadržaj se baca u rijeku, tu je rijeka jako brza. Taj koji ulazi u rijeku je vezan oko pojasa, a drugu ga drži iz bezbjednosnih razloga. Džakovi su bili vezani po dva radi održavanja ravnoteže, kače se oko vrata, ili naslonjeni na leđa i grudi, takođe se nosi džak od eventaulno garderobe, folije. Džak se negdje na pola puta ostavi u voćanjaku, pa se pokupi u povratku i skrene se na lijevu stranu gdje postoji zasušeni potok i tu se vrši paljenje džaka koji nije težak jer su tu mahom garderoba i najloni – opisuje Lalić, prenosi Blic.

Pročitajte još

– Pominje se i čišćenje prostorije – tužilac nastavlja.

– U okviru prostorije, rekao sam da su bile metalne kuke na plafonu, među njima je razvučen kanap na koji ide plastična folija, a dole ide deblja plastika. Kad se završi usitnjavanje svi ti najloni se stavljaju u džak, a onda se crijevom, postojala je i slavina u zidu, tim žutim crijevom se ispira prvo cijeli pod prostorije. Preko slivnika je Draganić uvijek stavljao mrežicu, za slučaj da je nešto od dijelova ostane tu, da ne ode dalje u odvod. Kada se ispere pod, posipa se sona kiselina ili varikina. Tu je velika vlaga, bude kao izmaglica, isparenja od kiseline nagrizaju i druge elemente a ne samo gdje su nanijeti. Dijelovi mašine se rasklapaju i očiste prvo vodom, a onda se potapaju u sonu kiselinu i tako se vrši i ukljanjanje DNK tragova. Potom se radi pjeskiranje. Kada se sve završi, tek se onda napušta prostorija – opisuje jezive radnje Lalić.

– Među vama, da li se pominajala fraza “nema tijela, nema djela” – pitao ga je ponovo tužilac.

– Da. Ja sam iz razgovora sa vođama grupe, svako bi se zapitao zašto se to sve radi na taj način, Miljković mi je objasnio da je cijela poenta da se tijelo trajno ukloni, da ga nema i da u toj varijanti ne bi mogao ni da se po njegovoj priči, pokrene sudski postupak. Sigurno je bilo mnogo lakših načina da se ubije čovjek, al zato je odabran taj – zaključuje Lalić.