Dok se tužilaštva dogovore šta je čija nadležnost, akterima afera ostavlja se dovoljno vremena da posao koji su naumili završe do kraja.
Čak i Indeks o efikasnosti pravosuđa BiH pokazuje da efikasnost pravosuđa stagnira u posljednjih nekoliko godina, dok u isto vrijeme percepcija pravosuđa u očima javnosti opada. Sve manje narod ima povjerenja u institucije, koje bi trebale biti na vrhu piramide koja se zove – pravda. Ukupna percepcija javnosti o efikasnosti pravosuđa i dalje je loša, a procesuiranje predmeta i postupanje u pitanjima povezanim s korupcijom je među najnižim vrijednostima Indeksa.
I tako godinama.
Porazan je podatak da se na pojedine odluke o istragama čeka u prosjeku i po dvije godine. Razlog za to često je i deficit kadrova u tužilaštvima, pa proces donošenja neke odluke traje dugo, jer jedan tužilac zadužuje više predmeta nego što objektivno može da obradi. Ipak, više poražavajuća činjenica je ta što su često koruptivne afere vezane upravo za ljude iz pravosuđa. Oni su prvi na udaru “za potkupiti” kada zapne. Sporim radom ili neradom, pristajanjem na ucjene, učestvovanjem u aferama, raznim malverzacijama, i sami članovi tužuilaštava, ma o kojem nivou da se radi, postaju dio jedne hobotnice koja grabi sve pred sobom.
Samo malo efikasnijim radom izgradili bi veće povjerenje kod građana, što možemo da vidimo i na primjeru hapšenja Zeljkovića i ostalih. Vlast u BiH treba pozvati na malo više akcije, jer depresivna borba pravosudnih institucija protiv korupcije može samo da vodi kompletno društvo u depresiju.
Povjerenje se, između ostalog, vraća radom na vladavini prava, građenjem pravne države, ažurnim radom, kažnjavanjem lopova. Da malo češće čujemo „Tužilaštvo formiralo predmet protiv…“ U suprotnom, ovako, sama se kazuje španska poslovica – “Ko lopovu gleda kroz prste i sam je lopov”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu