Podsjećanja radi, na grupama na Fejsbuku, kao i na specijalizovanim oglasnim stranama, nalaze se mnogobrojne ponude u kojima privatni profesori reklamiraju svoje usluge. Za roditelje koji se odluče za privatne časove, čas srpskog jezika za budućeg prvaka, u trajanju od 45 minuta, košta od 600 do 800 dinara, a sat vremena od 800 do 1.000. Učitelji nastavu drže na dva načina dolaze na kućnu adresu ili privatne časove drže kod njih kući.
– Moja djevojčica je savladala slova, ali kad čita, slovka ili sriče. Motiv da uplatimo nekoliko privatnih časova nije nikakva bolesna i pretjerana ambicija, već ne želim da se osjeća loše ako većina djece bude čitala tečno ili računala i dvocifrene brojeve, a ona ne zna ni najosnovnije – ispričala je Beograđanka Ivana J. za Blic.
Šta se uči u predškolskom, a šta u školi
Da li djeca treba da znaju osnove čitanja i pisanja i prije nego što prvi put sjednu u školsku klupu, Blic je upitao u Institutu za pedagoška istraživanja.
– Standardi i/ili minimumi znanja o početnom čitanju i pisanju koja djeca treba da imaju na početku prvog razreda nisu definisani u zvaničnim dokumentima zato što se u našem obrazovnom sistemu pretpostavlja da djeca započinju proces opismenjavanja u prvom razredu. Pravilnikom o programu nastave i učenja za prvi razred osnovnog obrazovanja i vaspitanja odvojeno je 90 časova za početno čitanje i pisanje, koji se realizuju u prvom polugodištu, sa mogućnošću produžetka ovog segmenta i na drugo polugodište ukoliko je učenicima potrebno. Za predškolski period je u formi preporuka definisano da u ovom uzrastu nema mjesta “školarizaciji”, odnosno akcenat je stavljen na učenje kroz igru, kroz planirane situacije koje su smisleno povezane sa temom/projektom na kojoj djeca rade u vrtiću, kao i kroz životno-praktične situacije (npr. pravljenje spiska za kupovinu, čitanje recepata za pravljenje kolača, pisanje rođendanskih čestitki za drugare, i sl.). Važno je istaći da su obrazovne politike u vezi sa razvojem čitanja i pisanja u Srbiji u skladu sa politikama i praksama drugih zemalja u kojima se koriste jezici koji imaju jednako transparentnu ortografiju kao srpski (u okruženju Slovenija, Hrvatska), ali i šire u Evropi (Finska, Italija) – rekla je dr Nada Ševa iz Instituta za pedagoška istraživanja.
Rana pismenost i ona na školskom nivou
Pitanje je i šta učitelji treba da očekuju od đaka prvaka?
– Učitelji mogu (a ne treba) da očekuju razvijene kompetencije u vezi sa ranom pismenošću, uz uvažavanje visokog stepena individualnih razlika koje su o ovom periodu uobičajene. Rana pismenost obuhvata skup znanja, vještina i stavova o pisanom jeziku koje omogućavaju djeci predškolskog uzrasta da “rastu u pisanoj kulturi”. Rana pismenost nije isto što i pismenost na školskom ili starijim uzrastima. Čini se da roditelji, ali i obrazovni sistem ne poklanja dovoljno pažnje strategijama razumijevanja pročitanog još od predškolskog perioda. Tome govore u prilog nezadovoljavajući rezultati u domenu razumijevanja pročitanog u okviru PISA istraživanja, kao i dva nacionalna testiranja sprovedena 2004. i 2006. godine – kaže ona.
Većina ne zna da čita i piše prije škole
Postavlja se logično pitanje kako rešiti problem đaka koji ne umeju da čitaju?
– Na ovo pitanje bih odgovorila drugim pitanjem: a zašto smatrate da djeca koja ne znaju da čitaju prije polaska u školu imaju problem? Čini se da postoji uvjerenje da većina dece u Srbiji zna da čita i piše prije nego što pođe u prvi razred, pa je zato važno da sva djeca imaju iste startne pozicije. Preliminarne analize istraživanja urađenog 2019. pokazuju da je prema procjeni roditelja skoro dvjie trećine učenika prije početka prvog razreda dobro usvojilo prepoznavanje slova (61,5%), dok je samo 10,7% učenika moglo tečno da pročita priču. Kada je u pitanju pisanje, djeca su bila uspiješna u pisanju svog imena (74,3%), dok pisanje drugih riječi nije predstavljalo izazov za 37,9% učenika prije početka prvog razreda. Iz ovih podataka možemo da zaključimo da je većina učenika u Srbiji na samom početku ili uopšte nije započela usvajanje čitanja i pisanja prije prvog razreda – zaključila je dr Nada Ševa.
Svi đaci prvaci sigurno u klupama
Budući prvaci, za razliku od većine ostalih đaka, imaju barem jednu brigu manje. Naime, izvjesno je da će najmlađi osnovci, učenici od prvog do četvrtog razreda osnovne škole, sigurno biti u školskim klupama svakog dana, dok će ostali osnovci i srednjoškolci, po svemu sudeći, ponovo na kombinovanu nastavu.
Jedina dilema je da li će svi prvaci iz jednog odjeljenja biti u istoj učionici ili će ponovo biti podjeljeni na grupe sa po 15 učenika.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu