Hronika

"NADAM SE DA ĆE POZVATI, DA KAŽE DA JE DOBRO" Dan nakon akcije spasavanja djevojke, heroji kažu da im je žao ZBOG JEDNE STVARI

Kada su kolege došle i rekle da je djevojka zarobljena u stanu, ni u jednom trenutnu nismo mislili o sebi, već samo da se popnemo gore i da je nekako izbavimo.

"NADAM SE DA ĆE POZVATI, DA KAŽE DA JE DOBRO" Dan nakon akcije spasavanja djevojke, heroji kažu da im je žao ZBOG JEDNE STVARI
FOTO: JOVANA ALEKSIĆ, VLADIMIR ŠPORČIĆ/RAS KOMBO

Ovim riječima, dan nakon stravičnog požara na Dorćolu u kom je plamen progutao stan na 10. spratu višespratnice u Ulici Visokog Stevana, priča Pavle Gavura, građevinski radnik iz Pančeva koji je sa kolegama Lakijem Erešom, Nemanjom Držajić, Nikom Davidom i Nenadom Jankovićem spasio 15-godišnju djevojčicu koja je ostala zarobljena u zapaljenom stanu, piše Blic.

Požar u višespratnici na Donjem Dorćolu izbio je juče oko 13 sati, a prouzrokovan je, prema dosadašnjim nezvaničnim informacijama, slavskom svećom koja je ostala upaljena kada je djevojčica otišla da se tušira. Osjetivši dim koji dopire iz drugih prostorija, izašla je iz kupatila i zatekla jezivu scenu – vatra je već gutala namještaj.

Istrčala je na terasu i počela da doziva upomoć.

– “Gorim, gorim!” – odjekivalo je naseljem. Njene povike, srećom, čuli su radnici sa obližnjeg gradilišta i odmah se dali u akciju.

– Kada je kolega došao da mi kaže da stan gori već su sa sobom imali uže i odmah smo krenuli ka zgradi. Ni u jednom trenutku nisam razmišljao ni o čemu drugom, sem da uđemo gore i nekako je spasemo. Otišli smo do njenih vrata i pokušali da ih obijemo ili provalimo, ali nismo uspjeli – priča Pavle koji je i danas, dan nakon herojskog podviga i filmske akcije spašavanja, ponovo na istom onom gradilištu.

Vremena za razmišljanje nije bilo, moralo je da se raguje brzo i trezveno. Tako su došli na ideju da siđu kod komšije u stan ispod zapaljenog.

FOTO: VLADIMIR ŠPORČIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: VLADIMIR ŠPORČIĆ/RAS SRBIJA

– Došli smo na vrata komšije i on nije stigao ništa da kaže, mi smo već ušli i krenuli smo ka terasi. Sproveo nas je kroz stan i izašli smo na terasu. Pogledao sam gore i video da djevojka stoji na dijelu terase na kom je plamen i odakle najviše kulja dim. Viknuo sam joj da dođe sa druge strane, a ona je srećom bila toliko prisebna da je uspjela da me čuje i posluša. Kolege su me vezale kanapom i držali dok sam se popeo na gelender – prepričava Pavle dramatične trenutke.

Na terasi su, osim uigrane ekipe građevinaca, bile komšije, vlasnici stana. Svi su sa velikim očekivanjem i još većim strahom gledali u njih. Činjenica da se akcija spasavanja odigrava na 10. spratu dodatno je jezivu situaciju učinila neizvjesnom.

– Sreća je da je ona bila dovoljno prisebna. Rekao sam joj da mi vjeruje, da pređe sa druge strane i da se pusti, da ću je uhvatiti. Poslušala me je, tako je i bilo. Prešla je sa druge strane ograde i ja sam je dočekao. Spustili smo se na terasu i pokrili peškirima – prisjeća se Pavle.

Do tada su na lice mjesta već stigle hitne službe. Oni su izašli iz stana, a na njihovo mjesto došli su oni drugi heroji, u belim mantilima koji su odmah zbrinuli djevojku.

Pročitajte još

– Nemam bliže informacije o njenom stanju, ali koliko znam danas bi trebalo da ima operaciju. Nadam se da će sve dobro proći i da će me ona uskoro sama pozvati da mi kaže da je dobro. Čuo sam se sa njenim ocem, on me je sinoć pozvao da mi zahvali – kaže Pavle.

Otkrio nam je da se ovim poslom bavi 16 godina, da ni on, kao i njegove kolege, zbog prirode posla nema nikakav strah od visne, jer kako kaže, nekad po cijeli dan provedu metrima iznad tla. Oni su mala, ali uigrana ekipa.

Koliko su mladići skromni, možda najbolje govori rečenica koju je Pavle, pričajući o njenim povredama, potpuno iznenada izgovorio, stavljajući u drugi plan sebe, kolege i njihov heroijski čin: “Eto, žao mi je samo što nismo stigli ranije”.

– Danas se osjećam dobro, dosta bolje nego juče. Drago mi je da je ostala živa, to je najvažnije. Nikada nisam imao nijedno slično iskustvo. Mi imamo jednu malu firmu i bavimo se ovim poslom godinama. I danas se na gradilištu priča o tome, kako nam je drago što smo bili tu ali što nismo stigli ranije – kaže nam sramežljivo Pavle, ne želeći da od njihovog postupka pravi veliku buku jer smatra da je ono što su uradili jedna potpuno prirodna stvar.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije