Osim rođendanske torte i drugih poklona koje je, zajedno sa ženama obezbedio načelnik Laktaša Milovan Bojić, Jelku je zabavljala Radenka Ševa, njena omiljena glumica. Za uzvrat, najstarija Lijevčanka je, poslije gašenja rođendanske svijeće, rezanja torte, čestitanja i aplauza, povela pjesmu.
– Dobro sam, srećna i vesela. Ni na šta se ne žalim, ništa me ne boli niti me šta sekira, osim kada moj sin Vele okasni iz sela. Voli on društvo, pjesmu, svirku, lov, ribolov… Svima sam veoma zahvalna na poklonima i pažnji koju ste mi ukazali – kazala je Jelka Milić, požalivši se jedino da je vid malo slabije služi te ne vidi udjenuti u iglu kada veze ili hekla. Donijela je na izložbu ručnih radova lutku koju je isplela, da bi praktično pokazala o čemu govori.
– Preturila sam mnoge patnje i ratove, teško živjela ali se nikada nisam žalila. Za mene život nije tugovanje nego sreća, dar od Boga kojeg treba iskoristiti, jer sve što prođe, to se ne vraća. Svaki put pričam mladima da budu optimisti, da se ne žale ako malo imaju, da budu zadovoljni ali da se bore za više i za bolje – poručila je Jelka Milić zvana Mlada. Nadimak je dobila 1939. godine, kada se udala za Miloša Milića, a u istoj kući zatekla zaovu Jelku.
– Nju su zvali imenom, a mene su prozvali mladom. Kako tada, tako i sada. Čak i na pismima koja sam dobijala, uvijek je adresirano na Mladu, a ne Jelku Milić – pojasnila je svoj nadimak, odgovarajući znatiželjnim slušaocima na ženskoj zabavi u Petoševcima. Iglom, vrijednim i vještim rukama, od šnajderaja kojeg je savladala u ranoj mladosti, doprinosila je porodičnom napretku. Šila je, veli, odijela za muškarce, haljine za žene, bluze i majice, zavisno šta je kome trebalo.
Mušterije su dolazile iz cijelog Lijevča. Sa Milošem, koji je umro prije 20 godina, izrodila je troje djece i svi su živi. Najstarija kćerka Stojanka živi u Kaliforniji, sin Stojan je u Banjaluci, a najmlađi Vele je sa Jelkom u Petoševcima. Muzikalnost je Vele, poznati tamburaš ovog kraja, naslijedio od majke. Zato njih dvoje često zapjevaju.
– Svirala sam harmoniku u Drugom svjetskom ratu i jačala moral drugovima, kada smo vodili bitku na Kozari. Poslije rata išla sam na igranke, svirala, pjevala i kolo vodila. Nije bilo veselja i zbora bez mene a opet sam kod kuće stizala uraditi sve poslove – podsjeća Jelka na svoju mladost, sklonosti i obaveze.
Osim proslave Jelkinog rođendana, laktaške žene su u Petoševcima priredile izložbu ručnih radova i domaće hrane. Među najvrijednijim su Biljana Petković, Dara Ćosić, Jela Jeremić, Božana Blagojević… Odgledale su i dva dokumentarna filma o statusu žene u njihovom kraju te na Kosovu. Anđelka Jeremić, potpredsednica Udruženja „Osmijeh žene“ kazala je za Srpskainfo da je status žena u ovom kraju ali i cijelom regionu veoma deliaktan, naročito seoskih žena koje su izopštene iz društvenih tokova.
– Baka Jelka svojim primerom i zalaganjem pokazuje u kojem smislu treba graditi status žene u zajednici, koliko i na koji način ona treba da bude aktivnja, a uz to i ekonomski obezbjeđena. Veoma smo srećni njenim dolaskom jer smo imali mnogo toga korisnog i vrijednog saznati o položaju žene u Lijevču, u različitim periodima, rata, mira, izgradnje, društvenih akcija – kazala nam je Anđelka Jeremić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu