Sudbine

“Nebo je granica i ništa nije nemoguće” Stevan i Bobana dokazali da je i svjetski tron dostižan uz iskrenu želju

Da je ljubav prema sportu jača od svih hendikepa, a trud i rad ključ uspjeha uz koje se iz malih mjesta mogu dosegnuti vrhovi svjetskih postolja, svjedoče uspjesi Stevana Crnobrnje i Bobane Latinčić Kozić, kojima ni invaliditet nije prepreka da se bave sportom i na prestižnim takmičenjima okite brojnim medaljama i peharima.

“Nebo je granica i ništa nije nemoguće” Stevan i Bobana dokazali da je i svjetski tron dostižan uz iskrenu želju
FOTO: ATV/YOUTUBE/SCREENSHOT

Takmičar u sjedećoj odbojci iz Banjaluke Stevan Crnobrnja kazao je za Glas Srpske da se sportom bavi duže od 20 godina, te da je odbojka za njega nešto više od samog sporta.

– Odbojka je sastavni dio mog života, koji me u sportskom, ali i u emotivnom smislu ispunjava i dopunjava – rekao je Crnobrnja, koji je član Invalidskog odbojkaškog kluba “Borac” u Banjaluci.

Pročitajte još

Naglašava da se u današnje vrijeme generalno teško baviti sportom jer mnoge stvari odvraćaju pažnju, od telefona i interneta preko društva koje, kako kaže, ne posvećuje dovoljno pažnje sportistima i sportu.

On smatra da svi ljudi, bez obzira na to da li su osobe sa invaliditetom ili ne, treba da se oprobaju u različitim sportovima, jer nebo je granica i ništa nije nemoguće, a o ovakvom stavu svjedoče i njegovi uspjesi.

– Pozitivne primjere treba prezentovati mladim ljudima kako bi se uvjerili da se iz neke manje sredine može uspjeti i dosegnuti svjetski okviri. Nakon 20 godina bavljenja sjedećom odbojkom u Banjaluci uspio sam doći do nastupa u Turskoj, gdje sam osvojio evropsko zlato, a potom i zlato u Holandiji na Ligi nacija. Sa Paraolimpijade u Tokiju donio sam bronzanu medalju, koja je po mojim saznanjima i jedina paraolimpijska medalja  u Banjaluci – kazao je Crnobrnja, kojem je porodica od samog starta bila najveća podrška, piše Glas Srpske.

FOTO: ATV/YOUTUBE/SCREENSHOT
FOTO: ATV/YOUTUBE/SCREENSHOT

Njegov najznačajniji uspjeh u klupskim nastupima je treće mjesto na Evropskom klupskom prvenstvu 2010, a  učestvovao je do sada na svim prvenstvima Srpske i Srbije sa različitim klubovima  i osvajač je više kupova RS.

Da se trudom i radom može doći do uspjeha, svjedok je i paratekvondoistkinja Bobana Latinčić Kozić iz Gradiške. Kako priča za Glas Srpske, kao mala trenirala je karate, a njen talenat za tekvando prepoznao je jedan trener iz Beograda.

– Tekvondo je sport koji mi je otvorio vidike, upoznala sam dosta ljudi sa hendikepom. Teško je, ali sport je prilagođen osobi sa invaliditetom i kada se trudite, radite i vježbate, rezultati su tu – kazala je Latinčić Kozić, koja je član reprezentacije Srbije.

Ispričala je da trenira kod kuće, gdje joj je sve prilagođeno, a da povremeno ide i u Beograd,  te da joj najveću podršku pruža suprug.

– Od značajnijih rezultata osvojila sam zlato u Srbiji, srebrnu medalju na Evropskom prvenstvu i srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu – kazala je ova paratekvondoistkinja, koja ima zeleni pojas.

Mladim osobama sa invaliditetom je poručila da hrabro koračaju naprijed, da postave sebi cilj i ostvariće ga, dodajući da je baviti se sportom zdravo, pa makar i iz hobija.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu