Skupićemo se oko jedne vatrice u jednom šporetiću, peći uštipke na masti, koju su nam doturili sa sela, a auto paliti samo kad dijete mora doktoru. Sve su to vještine koje baštinimo još od rata.
Ali s proljeća, kad se potroši ono malo evra, uštekanih za ne daj bože, biće „beri kožu na šiljak“!
Dok mi zimujemo i tihujemo cijene će i dalje divljati, a vlast, naravski, neće preduzimati ništa. Ograničenje marži, koje je kao korona mjera na snazi još od lani, neće tu puno pomoći.
Jer, čitava privreda, sistem snabdijevanja, socijalni sistem… nakrivo su nasađeni. Odavno.
Republika Srpska je u vascijelom svijetu valjda jedina država, ili zajednica, kako vam drago, u kojoj su robne rezerve pale pod stečaj. Opljačkala braća, pa pustila niz vodu!
I kako sad intervenisati na tržištu, uštekanim brašnom, uljem, gorivom… kad šteka nema? Pa, nikako. Bilo je, onomad, kad su „Robne rezerve“ propale, nekih ideja o raspisivanju hitnih tendera, i to u najkriznijim situacijama, kad niko ni rođenom bratu ne da šaku brašna… Ali, to je tako ingeniozan prijedlog da je pametnije prećutati ga.
Ne samo da RS nema robne rezerve, nego nema ni jedan ozbiljniji domaći trgovinski lanac, koji bi mogao poslužiti za distribuciju domaće robe. A, ako ćemo pravo, nemamo ni domaće robe.
I tako smo, upozoravaju stručnjaci, izloženi „negativnim svjetskim trendovima“. I to svi: i stanovništvo i privreda.
Ali, ako ćemo pravo, ni stanovništva nemamo bog za koliko, razbježalo se.
A ni privrede nemamo bog zna kakve. Naše uspješne kompanije su, najčešće, tek obične radionice, podizvođači radova za ozbiljne evropske firme. Ništa marketing, stajling, razvoj, menadžment. Ima to ko da radi po Minhenu i Rimu. Kod nas stanuje samo jeftina radna snaga, koja šije, lijepi, namotava kalemove…
E sad, ako litar ulja u Kotor Varoši košta koliko i u Beču, onda je odzvonilo i jeftinoj radnoj snazi.
Znači, nema ni jeftine radne snage. Nema čega nema.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu