Kolumne

(Ne)vjernici

Folklorizacija i estradizacija svega, pa i shvatanja vjere, moralo je jednom da dovede do toga da pojedinci vlastite vjerske praznike slave tako što vrijeđaju druge. Što banalnija i jača galama, po mogućnosti protiv „onih drugih“, to su „veći“ Srbi, Bošnjaci, Hrvati.

Slobodan Popadić
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Ovaj put povod su nemile scene na pravoslavno Badnje veče i Božić, ali znamo i znajte da će se ovakve stvari veoma brzo ponoviti i kada drugi budu nešto slavili.

Uvredjive pjesme, uvredljive zastave i parole, pa još ovjekovječene snimcima okačenim na društvene mreže, podsjećali su na 1992, a ne na 2022. Ako je neko imao opravdanje za to početkom rata, sada ga ne može i ne smije biti.

I dok pravi vjernici ljube bližnjega svoga kao samog sebe, poste koliko mogu, u nevolji pomažu, nikad ne odmažu i ne mrze, u sreći i porodičnom okruženju dočekuju najradosniji praznik, na drugoj strani nesoj novopečenih vjernika blage dane vidi drugačije. Kao povod za pijanke, sirene, petarde, topovske udare, psovke, isturanje tri prsta i uglavnom pogrešne zastave, pucanje iz pištolja, povike i uvrede prema drugom narodu, naciji ili religiji. Po mogućnosti što bliže njima i njihovim bogomoljama.

Kažu, to je ona generacija „vjernika“ koja se nikada nije istinski vratila vjeri, nego su komunistički šinjel zamijenili nekim drugim. Oni se sada krste jer smatraju da je to popularno. Ako jednom više ne bude, ponovo će zvanično postati ono što su bili.

Pročitajte još

Ko što rekosmo, ovakve scene će se sigurno ponoviti jer su rijetki u ovom društvu koje ovo zanima i brine. Politika ih potpaljuje, ili makar značajno ne osuđuje. Mnogi iz ove generacije su se provukli kroz ratni školski sistem, a tamošnja vjeronauka više se bavi nastankom svijeta nego njegovim sve bližim nestankom.

Vjerske organizacije ovakve pojave, nažalost, koriste najviše kao primjere na kojima grade priču o vlastitoj ugroženosti, umjesto da, prije svega, osude ponašanje svojih sinova i kćeri i da se što prije pobrinu za svaku izgubljenu ovcu.

Zato nam je nasušno potrebno još onakvih kao što je paroh mostarski, koji je poslao pismo podrške mostarskom muftiji zbog nemilih scena u Gacku. Zato nam je potrebno još onakvih kao što je predsjednik opštine Priboj u Srbiji, koji se islamskom sveštenstvu izvinio za postupke svoji sunarodnika.

Potrebni su nam da bismo sutra imali pravo da od drugih tražimo da osude zlo prema nama, da bismo pokazali da su nevjernici manjina. Ako jesu.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu