Naravno, ključni akteri političke predstave u BiH to nikada neće priznati, nego će se potruditi da prikažu profit. Milorad Dodik je susret s američkim izaslanikom za Zapadni Balkan predstavio kao još jednu pobjedu nad strancima. Još ga je spustio na lični teren, nazivajući sastanak „susretom džinova“, jer su navodno muški jedan drugom rekli šta misle. Dakle, ostali su na istom ovaj za vraćanje nadležnosti, a Amerikanac protiv. Još je ostavio vrijeme Dodiku da odustane od svega, taman do izborne kampanje, a onda više ništa nije bitno. U međuvremenu, valja opoziciju u Srpskoj optužiti za prijateljstvo sa Eskobarom, jer je samo Dodik taj koji ima pravo s njim da se sastaje, sarađuje i trguje. Baš kao i onda kada je dolazio na vlast.
Bošnjaci su se uhvatili sa Eskobarovo „neće biti rata“, predstavljajući to kao svoju veliku pobjedu. Zapravo, radi se o njihovom velikom porazu, jer su oni ti koji su otvoreno prijetili sukobima, a ne Dodik. To im je bio prvi strateški pogrešan odgovor na novu krizu. Drugi je da će im stranci, kao i mnogo puta do sada, riješiti sve probleme i spasiti BiH od propasti. I to je na putu da im propadne ako se ne opamete. Jer, za zapadnjaka je BiH samo karijera, a za nas kakav-takav život.
Hrvati, u liku Dragana Čovića, i ovaj put se ponašaju klasično za njih – nesvrstano i uzdržano. Čekaju da vide ko je jači, da mu se priklone.
A, izlaz iz cijele priče veoma je jednostavan. U „plus“ možemo samo na jedan način – razgovorom unutar BiH. Dogovorom predstavnika tri konstitutivna naroda i dogovorom Republike Srpske i FBiH. Ne dogovor o svemu, nego o minimumu koji bi nas držao zajedno u državi u kojoj se niko ne bi osjećao prevaren i u kojoj bi se napokon živjelo bolje.
Onaj ko to ne shvata, ko sanja o građanskoj državi, preglasavanju, nametanju volje jednog naroda i pomoći sa strane, biće odgovora za razlaz.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu