“Zašto zlostavljač propituje svoju žrtvu?”.
Aleksić je, prema optužnici, počinio četiri krivična djela silovanja, dva u produženom trajanju, kao i pet krivičnih djela polnog uznemiravanja. Njegova odbrana zasnovana je na teorijama zavjere, razvlačenju suđenja, zatrpavanju suda nebitnim svjedocima i još nebitnijim informacijama, ali i konstantnom ponižavanju i omalovažavanju sedam žrtava i njihovih porodica.
Samozvani profesor je tokom iznošenja maratonske odbrane, za Milenu Radulović koja smogla hrabrosti i prva u javnosti ispričala pakao kroz koji je prolazila, govorio da je “ona željela da bude kao Šeron Stoun”, aludirajući na to da je Milena željela da mu se dopadne jer je navodno on prije toga govorio da bi “volio da ima Šeron Ston”. On je na iskaze svih svojih žrtvi reagovao sa rečenicama da su sve izmislile, da su jedna na drugu uticale šta će reći u svom iskazu, ali i da prepričavaju scene iz filma.
Može li Mika Aleksić da postavlja pitanja?
Nakon Aleksićevog saslušanja, iskaze pred sudom dale su njegove dvije žrtve. Nikola V. i Miljana Ć. koje su ispričale na koji način ih je Aleksić polno uznemiravao. Nakon toga, pitanja su krenuli da im postavljaju branilac optuženog Zoran Jakovljević, kao i sam okrivljeni, a žrtve su se ovaj put, poslije nekoliko godina, susrele “oči u oči” sa zlostavljačem.
Jugoslav Tintor, branilac Milene Radulović i Ive Ilinčić, ispričao je za Blic, da Aleksić postavlja pitanja svojim žrtvama “jer to može”.
– Da li je dobro to što on može da postavlja pitanja, to je drugo pitanje. Prema zakonu, žrtva prvi korak pravi kada ode u policiju, koja potom sačini zapisnik koji se dalje predaje tužilaštvu. Žrtva potom odlazi kod tužioca na razgovor, gdje je zakonski omogućeno da advokat osumnjičenog i sam osumnjičeni prisustvuju razgovoru, kao što je to bio slučaj i sa Aleksićem, i da žrtvi postavljaju pitanja – ispričao je Tintor.
Prema njegovim riječima, potom slijedi podizanje optužnice.
– Žrtva nakon toga dolazi pred sud gdje ne mora sve ispočetka da priča. Sudija žrtvu na početku pita: “Da li se sjećate iskaza koji ste dali”, žrtva kaže da jeste, nakon toga sudija pita: “Da li stoji iza tog iskaza”, a ukoliko žrtva kaže da stoji, ona to ne mora ponovo da priča – objašnjava Tintor.
Advokat objašnjava da tokom suđenja, sudija može da odbija pitanja koja se postavljaju žrtvi iz dva razloga. Prvi razlog je, prema njegovim riječima, ako je žrtva na to već odgovorila, a drugi razlog je, kako kazuje Tintor, ukoliko sudija prepozna da postavljeno pitanje nema veze sa postupkom.
– Istina je kada branilac kaže da sudija ne može da određuje pitanja koja će se postavljati, ali on zakonski može da ih odbije – rekao je Jugoslav za Blic.
Koliko je teško žrtvama da se suoče sa zlostavljačima na sudu pojašnjava i Jasmina Nikolić iz Viktimološkog centra. Kako navodi, suočavanje žrtava sa zlostavljačem u Srbiji nije uobičajno.
– Poslije se pitamo: “Zašto žrtve ne prijavljuju nasilnika?”. Zato što one budu izvrgnute suočavanju sa zlostavljačem, a to je dodatna viktima, jer kao u slučaju Mike Aleksića, osumnjičeni za silovanje govori žrtvama: “Previše gledate filmove”… – ispričala je sagovornica.
Ona navodi da je postoji mogućnost da žrtve dobiju status posebno osjetljivog svjedoka, a zbog čega ih djevojke koje se suočavaju sa Aleksićem nemaju, ne zna, ali vjeruje da postoji razlog.
Koji je to razlog objasnio je advokat Milene Radulović i Ive Ilinčić, Jugoslav Tintor.
– Status posebno osetljivog svjedoka je imala djevojka koja je kada je slučaj prijavila bila maloljetna, a u međuvremenu ona je postala punoljetna. Kao zastupnik Milene Radulović i Ive Ilinčić mogu da kažem da njih dvije nisu tražile ovaj status imajući u vidu da su imale hrabrosti da sve to u javnosti ispričaju, pa bi po mom mišljenju to bilo nelogično – kaže Jugoslav Tintor.
Vanja Macanović iz Autonomnog ženskog centra, ispričala je da je ovaj centar od samog starta molio da sve žrtve dobiju status posebno osetljivog svjedoka. Ona pojašnjava i da ako advokati ne traže ovaj status za žrtve, vještaci i tužilaštvo to mogu da odluče i da žrtvama dodijele taj status. Time bi žrtvama, kako navodi Macanović, bilo omogućeno, ne da ne odgovaraju na pitanja, već da ne moraju da na pitanja odgovaraju ispred osobe za koju se sumnja da ih je zlostavljala.
– Taj status žrtvama omogućava zaštitu od svjedočenja, a i omogućava joj da po službenoj dužnosti dobije branioca – rekla je Macanović.
Obeshrabrivanje žrtava
S druge strane, Jasmina Nikolić iz Viktimološkog centra, navodi da ovo suđenje šalje jednu poruku koja će obeshrabriti sve druge žrtve da nasilnika prijave.
– Ovo će biti sve jedna farsa od suđenja koja će poslati poruku “Šta god da vam se desilo, nemojte da pričate”. Ako imamo ovakav slučaj, ove ličnosti su javne, medijski je slučaj dobro ispraćen, u slučaju imamo vrsne advokate, možete da zamislite šta se dešava u malom gradu gdje žrtva advokata dobija po službenoj dužnosti – govori sagovornica.Ona navodi da se događalo da žrtve odustanu do postupka jer ne mogu da se nose sa svime što se događa nakon prijave.
– Dešavalo se da žrtve odustanu, to suočavanje je užasno. Sama priča o ovakvim stvarima je teška, teško je podijeliti sa drugaricom, a ne iznova pričati pred nepoznatim ljudima. Da li će žrtva odustati od postupka zavisi koliko je psihički osoba jaka. Nismo svi isti. One moraju da budu pripremljene za tako nešto – naglašava Nikolić.
Vanja Macanović ispričala je da osobe koje se sumnjiče da su žrtvu zlostavljali znaju koje su žrtvama bolne tačke jer ih on veoma dobro poznaje.
– On zna šta da kaže i na koji način. Zna šta da im kaže a da ih pogodi – zaključuje ona.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu