Prethodno su braća Teofilovići, održali koncerte u Pakracu, Karlovcu, Zagrebu, Zadru, na Kastavu pored Rijek, a prvog aprila pjevaće u Kistanju.
– Pozitivan odjek je svuda u Hrvatskoj, naročito poslije našeg nastupa u emisiji Nedjeljom u dva, HRT-a, a povodom izdanja albuma “Element” za Kroaciju rekords. Stižu nam pozivi za nastupe iz cijele Hrvatske. Održali smo koncerte u Splitu, Rijeci, Zagrebu… Srpsko narodno vijeće nas je angažovalo za nastupe u sredinama, gdje ima više stanovnika srpske nacionalne zajednice – kazala su nam u Gradiški braća Teofilovići, prije nastupa u obližnjim Okučanima.
– U nama i našim pjesmama, prepoznate su poruke tolerancije, uvažavanja, takozvanog suživota Srba i Hrvata, ali i drugih pripadnika naroda i nacionalnih manjina, različitih kulturnih vrijednosti u Hrvatskoj. Naša poruka je da muzika može povezati, zbližiti ljude, ojačati njihove međusobne veze, ukazati na zajedničke umjetničke i druge vrijednosti – pojasnio je za Srpskainfo Ratko Teofilović, rekavši da, u gradiškom kraju, u Republici Srpskoj imaju brojne poklonike njihove pjesme i muzike.
– Ovdje u Gradiški prvi put smo gostovali prije više od 10 godina. Tada smo upoznali divne ljude, posvećene umjetnosti, pobornike naše pjesme, među kojima je Vlado Tomić, tadašnji direktor “Kulturnog centra” a sada i zauvijek naš prijatelj – podsjetili su Teofilovići na svoj prvi dolazak u grad na Savi.
Oni naglašavaju odličnu atmosferu na koncertima i publiku koja ih prati sa velikom pažnjom i uvažavanjem njihove pjesme. Jedinstveni su njihovi nastupi u Pakracu, u Eparohijskom domu, u Karlovcu u Zorin domu, u Okučanima u Domu kulture…
– Dolazi na naše koncerte publika iz okoline, Pakraca, Slavonskog Broda, cijele Slavonije. Drago mi je takođe, što na nastupe dolaze Srbi i Hrvati, iz više država, i svi ostali, koje povezuje pjesma. Vjerujemo da će tako biti u Kistanju 1. aprila, a potom Zadru i Splitu, gdje ćemo nastupiti sa Miroslavom Tadićem. Imaćemo dva koncerta u crkvi u Zadru – najavio je Ratko Teofilović naredne planove u Hrvatskoj.
Radiša Teofilović takođe je veoma zadovoljan nastupima u susjednoj državi.
– Shvatili smo da nove generacije, da omladina ima sve više sluha za ove vrijednosti, da razumije i podržava našu muziku. To su tekovine koje nas ohrabruju, daju nam motiv i snagu da radimo, pjevamo, da snimamo pjesme… Mladi su posebno prisutni na alternativnim scenama, gdje dolazi do generacijskog pomirenja, bliskosti na istim muzičkim vrijednostima – smatra Ratko Teofilović.
On je uvjeren da pjesma, muzika i umjetnost, uopšte, svuda otvaraju vrata a da se potpuni utisak, najbolje stiče u dvorani.
Najviše ocjene za nastupe Teofilovića u Hrvatskoj, osim publike, dale su i važne ličnosti, muzičari, književnici, novinari…
Karlovački dožupan iz redova srpske nacionalne manjine Dejan Mihajlović je rekao da se “Srpsko narodno vijeće potrudilo da Karlovčani dobiju priliku besplatno čuti kvalitetnu muziku, što svakako doprinosi kulturi Karlovca”.
Magičnim glasovima braća Teofilović mnogobrojnoj publici predstavili su se izvođenjem obrada tradicionalnih kompozicija utkanih u kulturno naslijeđe ovih prostora, rekao je predsjednik Vijeća SNM Splita Ilija Borković.
I ovaj puta Teofilovići su izveli repertoar tradicionalnih kompozicija utkanih u bogato kulturno naslijeđe ovog dijela Evrope, od Srbije do Primorja.
Miljenko Jergović o Tefilovićima
Književnik iz Hrvatske Miljenko Jergović, čije kolumne su veoma čitane i uticajne, pisao je o Teofilovićima.
Kad su se tek pojavili, a mnogo je vremena od tada prošlo, naročito ako vrijeme mjerimo otpjevanim pjesmama, a ne danima i godinama, o braći Teofilovićima širio se glas kao o dvojici fantastično dobrih izvornih pjevača.
Stizale su snimke, rasparčavali su se piratski diskovi, kopiralo se, dijelilo, množilo i umnožavalo, legenda o braći blizancima, čudesnim izvornim pjevačima, rasla je poput neke narodne legende, a nikoga da se upita o izvoru i izvornosti. Jer gdje se, zapravo, i kada se, u koje to vrijeme, pjevalo tako kako Ratko i Radiša pjevaju? Odgovor je predvidljiv: nikad i nigdje! Pa, u čemu je onda stvar, zašto toliki slušatelji zastanu, utišaju se i zanijeme kada ih čuju, i zašto se svakome čini da sluša nešto prvotno, davno i arhaično, da sluša nešto izvorno?
Odgovor nećemo dočekati. Samo će nam s vremenom do pameti doći da se ovako doista nikad i nigdje nije pjevalo, pa onda ne treba govoriti da su braća Teofilovići- izvorni.
Ali dojam će ostati isti: te pjesme slušamo kao da smo oni koji ih čuju prvi put. Slušamo ih očišćene i oslobođene od svega onog što se s vremenom po pjesmama nakupi. Od hrđe, sitnog i krupnog otpada, glasnih i mondenih aranžmana, naplavina s istoka i naplavina sa zapada…
Slušamo ih, te pjesme, čiste i slobodne od svadbi, pijanki, drugarskih večeri i narodnih sijela na kojima su desetljećima i stoljećima pjevane. Prije nego što su Teofilovići zapjevali, orkestri i pjevači morali su se boriti protiv dvije pošasti, koje su im kvarile svaku pjesmu. Prva pošast proistekla je iz buke i žamora mjesta na kojemu se pjeva.
Druga pošast proistekla je iz povijesne nespremnosti i nesposobnosti našega svijeta da posluša pjevača; ne, to nikako, mi moramo pjevati s njim i uz njega! Muzika se u našem slučaju i u našoj živoj istoriji vazda zasnivala na pomalo i očajničkim pokušajima muzičara i pjevača da nadglasaju okolnu buku, utišaju žamor i natpjevaju svoju raspjevanu publiku.
A onda su zapjevala braća Teofilovići, i sve se najednom utišalo. I u toj tišini, u toj šutnji koja se na njihovim koncertima čuje, objašnjenje je mita o izvornosti.
Estetika davnih vremena
Zoran Stajčić, u tekstu o albumu “Element” smatra da su Teofilovići, jednostavno, najbolji.
Dva brata blizanca, Ratko i Radiša Teofilović bili su u neku ruku pravo malo čudo kad su se pojavili unutar sfere etno muzike… Teofilovići su dakle nešto poput posljednje slamke spasa za erodirajuću ostavštinu nematerijalne kulturne baštine. Estetika njihove izvedbe je, bez pretjerivanja, nešto najbolje što se balkanskom folkloru dogodilo u posljednje vrijeme. Album „Element“ koji sadrži 14 pjesama to i dokazuje.
Teofilovići nisu školovani pjevači, ali izgleda da upravo zbog toga istančano osjećaju i prenose emociju pjesama koje takođe niko školovan u istoriji nije izvodio. Njihova izvedba je stoga nešto što vežemo uz autentičnost. Iz njihovih glasova progovara ambijent, neispričana i slabo poznata istorija naroda, običaji i međuljudski odnosi iz vremena koja su mistično obavijena mrakom zbog nedostatka ili šturosti istorijskih zapisa.
Njihovi glasovi vam kao slušaocu “prinesu svijeću” u tom mraku i odjednom raspoznajete ljude i njihove sudbine, njihove priče, muke, ali i ljubavi. Teofilovići pak rasvjetljavaju upravo tu estetiku nekih davnih vremena, uspostavljajući tako most prema precima koji su, kao i mi danas, bili samo ljudi koji su na jednaki način izgarali od ljubavnih čežnji i strahovali od moćnika i onoga što donosi sutra. Dva glasa koji izvlače harmoniju od tamo gdje smo mislili da harmonije nema.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu