U našoj tradici termin “domaćine” uglavnom se koristi tek kad počneš da slaviš slavu. Sve do sada imao sam sporednu ulogu na porodičnoj slavi mojih roditelja, ali i to se promijenilo. Nešto više od godin spremao sam se da otvorim ulazna vrata i da čujem čuveno: “Srećna slava domaćine”, ali osmog novembra tu frazu ipak neću čuti.
– Mitrovdan, praznik Svetog velikomučenika Dimitrija, je slava koju sam svojevoljno odlučio da preuzmem. Prije dvadesetak godina tetka mog djeda prije nego što je preminula od kancera bila je odlučna da jedan dio njene kuće, koju će naslijediti rodbina, ostane meni. Njena posljednja želja je bila da poslije nje ostane novac za moje školovanje u Beogradu. Novac od nasljedstva tehnički nije investiran u fakultetsku školarinu, već u stan u kojem danas živim. Kad malo bolje razmislim da nije bilo tog novca i njene posljednje želje, akademsko obrazovanje ne bi bilo ni moguće – rekao je ovaj domaćin.
Slavu je kasnije preuzela druga žena.
– Poslije njene smrti njenu slavu je preuzela moja baka, koja je pored porodične slave, svake godine spremala i Mitrovdan. Godine su prolazile, pa je i moja baka preminula. Iako nisam imao nikakvu obavezu, niti sam bio primoran da je preuzmem, želio sam da u mom domu se slavi slava tetke mog djeda koja me je skućila. Pošto ni na jedan drugi način nisam mogao da joj se zahvalim, mislim da je ovo bio najbolji – priča ovaj čovjek.
Od sredine prošle godine, pa sve do skora priča kako je imao plan koga od najbližih i najvažnijih ljudi želi da pozove.
– Moji roditelji su odavno odustali od ideje “kuća puna svijeta” jer je previše naporno i besmisleno. Na kraju krajeva na taj dan zaista treba da bude prisutna samo porodica i najbliži – rekao je on.
Dodao je da broj gostiju osmog novembra ne bi prešao broj osam, ali, da će ovu prvu godinu slave na kraju provesti sam.
– Imam nekoliko prijateljica koje su trudne i koje sasvim razumljivo ne bi rizikovale sada kada novozaraženih korona virusom skače. Ostatak prijatelja ima svoje porodice i roditelje sa kojima su u kontaktu i ipak ova godina i ovaj tip druženja nije baš pogodan. U razgovoru sa sveštenikom prošle nedjelje vodili smo razgovor o dolasku u stan povodom osveštavanja i bili smo saglasni da ćemo ceremoniju izvesti pod maskom i bez rukovanja, a sljedeće godine, ako sve bude kako treba, uradićemo kako bog zapovjeda – rekao je on
Razočaran što je ispalo onako kako nije želio, sjetio se da mu je sveštenik naglasio da je slava – kolač, sveća, žito i vino.
– I tako i jeste, a neki drugi put kad budemo bezbjedniji i sigurno srećniji moći ćemo da čestitamo i grlimo se kako to i treba da bude. Ipak ovo je nešto što sam htio zbog nekoga ko je moj život uljepšao, a ne zbog gostiju, piše Blic žena.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu