back button
reload

Sudbine

“OVO SE NE MOŽE OPISATI RIJEČIMA” Nad njenom sudbinom plakao je region, sada se desio PREOKRET

Prije dvije nedjelje, region je potresla priča Ljubice Lazić, Srpkinje koja živi u jednom hrvatskom selu u Lici.

“OVO SE NE MOŽE OPISATI RIJEČIMA” Nad njenom sudbinom plakao je region, sada se desio PREOKRET
FOTO: DNEVNIK.HR, PROVJERENO/SCREENSHOT

Naime, ona sama živi u staroj i dotrajaloj kući, sa okućnicom, gdje čuva svoje jedino blago, životinje, koje su joj jedino društvo, pošto živi odvojena od svog sina.

Njena sumorna jutra, ove nedjelje, obasjalo je sunce. Naime, U samo dvije sedmice, Ljubica je dobila građu za krov, hranu za krave, cisternu za vodu, pa i kamion pun hrane za njene životinje, piše Dnevnik.

Kako je rekla, neizmjerno je zahvalna na pomoći i dalje u šoku od svega što se događalo, Ljubica je gotovo zanijemila. Jer, priznala je tiho, na pažnju i dobrotu tokom života nije navikla. Sa pedeset godina na leđima i životinjama kao jedinim prijateljima. Bez ikoga s kim bi ujutro podijelila doručak, popila kafu.

Miroslava Herjaveca je duboko dirnula njena priča. Iako je među njima više od sto kilometara i 20 godina života, veže ih ista ljubav. Ona prema životinjama.

– Ovo je Zlata, ono je Roža. Njih sam kupio ovog proljeća kad sam se vratio iz Austrije, pa sam vratio i krave nazad. Bile su jako plahovite jer su došle sa velike farme, ali sad su mirne i dobre, vole da se maze – kaže Miroslav (30) dok pokazuje štalu sa svojim kravama novinarima emisije Provjereno.

Provjereno: Priča koja vraća nadu

Na pažnju i dobrotu nije navikla, a onda su Ljubici ljudi pokazali zahvaljujući emisiji PROVJERENO kakva srca imaju: "U nekom trenutku pomisliš da više nema dobrih ljudi, ali ima ih" ❤️Višeinformacija potražite na: bit.ly/Ljubica_Provjereno

Posted by NOVA TV on Thursday, October 22, 2020

Odrastao je, kaže, uz baku u staji i ne može zamisliti kako je to kada moraš vagati koliko ćeš i šta dati životinjama da jedu.

– Niko ne zaslužuje da živi loše. Ja vidim da je ona prosila za svoje životinje, ne za sebe. I tu, u tome vidiš da je to dobar čovjek. Njemu je njegova životinja na prvom mjestu, a ne on sam sebi – kaže Herjavec.

Priznaje da ga je najviše rastužilo što Ljubica nema nikoga ko bi joj pomogao. I onda je on odlučio da to učini.

– Mi smo pasivno društvo i treba nas malo gurnuti da bismo nešto dobili. Na kraju se skupilo blizu tone i po i još imamo ljudi koji su obećali da će dati, to ćemo joj odvesti još jednom. To su stvari od ljudi koji nisu imali žito, pa su dali i za gospođu da ima neke osnovne potrepštine, da ih ne treba kupovati – rekao je on.

Ganuta, kako njegoviim, tako i gestom drugih ljudi, Lubica je i dalje u šoku.

– Nisam, nisam nešto mnogo očekivala, nemam pojma… Ima dobrih ljudi. Ima i drago mi je da postoje takvi plemeniti ljudi. U nekom trenutku pomisliš da ih više nema, ali ima ih, ima ih. Hvala im do neba – zahvalna je Ljubica.

Svi oni koji su pisali, tražili način da joj pomognu, Ljubicu su ostavili u šoku, ganutu dobrotom. Gotovo nijemu. Ali životinje ne mogu čekati. Čim se pobrinula za njih, s ponosom je pokazala bale djeteline, hranu za svoje krave.

Na pitanje ko je to donio, kaže: “Prekjuče su mi donijli jedna žena i sin u autu i u prikolici. Vidjeli su prilog i eto, to je njihova donacija. Neizmjerno im hvala – kaže ona.

Ono što je na srcu i duši riječima se ionako teško može opisati. Tišina ponekad govori puno više.

– Dovoljno je da dođu, ne trebaju ništa da… mislim, je l’ me razumiješ? Dovoljno je da vidiš da još postoje osjećajni, plemeniti i dobri ljudi, to je dovoljno – govori ona, piše Dnevnik.

Da će biti ovako, nije mogla ni da zamisli. A sva sreća ovoga sveta za Ljubicu stane u ruke pune pokošene djeteline. Hrane o kojoj je za svoje krave do sada mogla samo sanjati.

FOTO:  NOVA HR/PROVJERENO/SCREENSHOT
FOTO: NOVA HR/PROVJERENO/SCREENSHOT

– Evo vidiš, zeleno. Ima listiće, zeleno, dok pogledaj ovo je maltene kao slama, presušeno… Ovo je na vrijeme pokošeno, vidi se da je mlado, lijepo. Tu ima više i tih proteina i svega što je potrebno, ali to ću im štediti. Znači, malo ovo, a ovo da im bude kao salata. Neću, neću izdržati zimu, ali u svakom slučaju, malo da ih zavaram – kaže ona.

Zavarava i svojih tridesetak kokoši, ali navikle su, kaže. Važno je da su napolju, u dvorištu pa će se valjda nekako i same snaći.

– Pošto nema pšenice, na zobi manje nose, upola manje. Pšenica je zakon za jaja, a jaja dajem za hljeb. Trampa, da – rekla je Ljubica.

Tako bar krave dobiju hljeb, ako već žita nema dovoljno. Međutim, da će njene brige ove zime ipak biti manje, Ljubica i ne sluti. Miroslav je cijeli vikend proveo po okolnim selima skupljajući donacije za Ljubicu, a sada ga samo nekoliko kilometara dijeli od najljepšeg iznenađenja.

– Srećan sam iskreno jer ću nekome uljepšati bar jedan dio života. Jer kad ti ustaneš i kad moraš razmišljati o tome hoće li tvoje životinje imati hrane ili ne, to nije lijep osjećaj. Vjerujte, ko hrani životinje, neki put bi radije da je on gladan, a da životinje imaju – kaže Miroslav.

Pročitajte još

“Štala neće izdržati ni najmanje snijeg”

Više od tone hrane biće dovoljno barem do Božića, smatra Miroslav. A onda su obećali i drugu turu. Međutim, jedna je briga veća od svih drugih. Štala prokišnjava.

– Štala je stvarno katastrofalno, nije se primijetilo iz priloga da je toliko loše, sve su grede trule. Čak je i strop truo, nije samo krov. Znači, to bi trebalo iskreno srušiti do zidova i napraviti sve, a ne samo krov obnoviti. Trule su unutrašnje grede, u štali i curi voda u štalu. Mislim da ovo ni najmanji snijeg i vjetar neće izdržati – kaže Miroslav.

Iako je za staju prije nekoliko dana dobila građu, materijala još nedostaje.

– Majstore nemam, to mi je veliki problem od početka, ja sam to probala sama – objašnjava Ljubica.

Zima je pred vratima i to je ono što je uprkos svemu lijepome što se dogodilo najviše brine. Ipak, vjeru joj vraćaju ljudi dobrog srca, prenosi Blic.