Nažalost, u Platonovoj ulici se došlo do toga da se uvijek traži nečija glava, najčešće trenerova, ali smo svjedoci da to donosi samo kratkotrajan rezultat.
Treba biti pošten i reći da Banjalučani posljednje učešće u Evropi duguju prekidu prvenstva zbog korona virusa i neodigravanju završnice Kupa BiH.
Isto tako treba biti pošten i reći da bi Borac mogao više od četvrte pozicije u sezoni 2019/20, ali sve je to prošlost.
Treba gledati naprijed i juriti novi izlazak u kvalifikacije za Ligu Evrope, jer to donosi novac – kako od samog učešća tako i od eventualne prodaje igrača, a ta staza je sada utabana.
Teško izvojevana pobjeda protiv Olimpika je prvi korak ka tom cilju i ne treba joj gledati u zube, ali i ona je prošlost.
Slijede nove bitke, a banjalučki klub nosi takvo ime da nema opravdanja u neigranju ovog ili onog, u snazi protivnika, stanju terena, sudiji… i mora da uđe u te bitke onako kako su igrale njegove generacije decenijama unazad.
Prije deset godina cijeli grad je disao za Borac, osvojena je titula, a nema razloga da tako ne bude i ovog puta pa da i narednog ljeta na Gradski stadion dođe neki klub iz Švajcarske, Grčke, Izraela, Švedske, Belgije, Portugala…
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu