Društvo

Prvi sati su najvažniji: Ovi tragovi su KLJUČNI u potrazi na nestalim osobama

Tačno 21 dan od momenta kada je nestao Kikinđanin Goran Džunić, njegovo tijelo pronađeno je u vikend naselju nadomak Zrenjanina.

Prvi sati su najvažniji: Ovi tragovi su KLJUČNI u potrazi na nestalim osobama
FOTO: MITAR MITROVIĆ/RAS SRBIJA

Bolna istina došla je do njegove porodice nekoliko dana kasnije, kada je i potvrđeno da je zaista riječ o Goranu. Porodica koje još uvijek čekaju bilo kakvu vijest o nestalom članu samo prošle godine bilo je 2.830, od čega 45 njih još uvijek traga za najmilijima.

Svi oni u potrazi su za članom porodice, ali i za istinom. Koliko god bolna ona umela da bude, nakon agonije traženja i hvatanja za svaku slamku, dođe kao olakšanje.

Kako je u razgovoru za Blic objasnila master psiholog Ružica Radović iz Centra za nestalu i zlostavljanu djecu, ono kroz šta prolaze porodice nestalih osoba posebno je stanje i zato se krajnje pažljivo mora komunicirati sa njima, kako bi se došlo do što relevantnijih podataka koji pomažu prilikom potrage.

– Porodica koja prijavljuje nestanak drage osobe sa razlogom je uznemirena i vrlo često nisu u stanju da razluče koje informacije su od značaja za potragu, a koje ne. Zato je najvažnije od svega da sa njima razgovara osoba koja će znati tačno koja pitanja da postavi i kako da ih “vrati” na temu – kaže Radović.

Porodica prolazi kroz agoniju, preispituje sebe, razloge za nestanak, sitnice, bilo kakve znake zbog kojih je moglo doći do odlaska osobe. Vrlo često su ti podaci korisni, ali ponekad je mnogo važnije fokusirati se na to gdje tražiti nestalog, gdje je mogao da ode i sa kim da se čuje.

– Porodica nestale osobe javlja nam se kako bi u Registar nestalih lica Srbije odmah objavili podatke o nestanku i vest proširili na društvenim mrežama Registra i Centra. Prvi uslov koji mora biti ispunjen jeste da je nestanak prijavljen policiji. Zatim sa porodicom razgovaramo upravo o informacijama koje mogu biti od značaja za potragu, kako osoba izgleda, gde je poslednji put viđena, da li je eventualno najavila odlazak na neko mjesto i slične pojedinosti. U okviru aplikacije i sajta nestali.rs objavljujemo podatke koje smatramo da su za javnost, odnosno koje su relevantne za potragu. Podatke porodice ne obelodanjujemo, već obaveštavamo porodicu ukoliko neko javi da je video nestalog – dodaje ova psihološkinja.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Prvi sati su ključni

Kako objašnjava sagovornica Blica, za potragu su najvažniji prvi sati od momenta kada se posumnja na nestanak.

– Potrebno je reagovati odmah i brzo jer su prilikom nestanka, prvi sati ključni. Tada je verovatnoća da se nestaloj osobi uđe u trag veća. Postoje određena “pravila” šta je porebno uraditi u prvih 24 sata od nestanka lica. Pre svega je potrebno proveriti da li je osoba ostavila oproštajno pismo ili oproštajnu poruku, bilo u fizičkom obliku ili onlajn. Odmah potom, treba kontaktirati policiju.

Tada je važno za policiju pripremiti osnovne podatke, ime i prezime nestale osobe kao i detaljan opis – visina, težina, tetovaže, frizura, bilo šta što bi olakšalo identifikaciju. Zatim, fotografiju dobrog kvaliteta, koja nije starija od 6 meseci, informaciju kada je osoba poslednji put viđena, gde je viđena i šta je imala obučeno na sebi. Pored toga, broj telefona i društvene mreže nestale osobe, spisak prijatelja i poznanika koji su u stalnom kontaktu sa nestalom osobom. Važno je saopštiti i moguće promene u ponašanju, ukoliko je do njih došlo – ostanak na poslu duže nego obično, promena društva, strah, odnos sa partnerom, ali i zdravstveno stanje – važno je navesti ako osoba ima neku hroničnu bolest, pogotovo ukoliko joj je usljed te bolesti neophodna medicinska pomoć, lijekovi i slično.

Uzroci nestanka ponekad mogu da iznenade članove porodice

Iako je prva asocijacija na nestanak kidnapovanje, prema podacima iz MUP-a, kriminalne otmice se retko dešavaju u Srbiji.

Najčešći razlozi nestanka su namerni – usljed zlostavljanja, depresije ili suicidalnosti, nenamjerni – nestanak usljed demencije ili šizofrenije i tek na poslednjem mestu prisilni – usled otmice ili trgovine ljudima.

Mnogo je nejasnoća sa kojima se porodica suočava prilikom nestanka voljene osobe, jer veoma često to bude potpuno neočekivano, a ponekad se događa da pitanja zauvek ostanu bez odgovora. Ukoliko osoba nikad ne bude pronađena ili nažalost bude pronađena mrtva.

Tada, kaže naša sagovornica, njihova organizacija može samo da ponudi pomoć u vidu razgovora i prevazilaženja teške situacije u kojoj se porodica našla.

– Mnogo je veća podrška potrebna onima koji još uvek tragaju za dragom osobom. Njihove nade se ne gase, a iščekivanja su svakodnevna. Posle nekog vremena, kada se potraga oduži, nada počne da se gubi, kao i interesovanje javnosti za nestalu osobu. Tada kontaktiramo porodicu, razgovaramo sa njima i pružamo im podršku. Ponekad im je dovoljno da znaju da nisu zaboravljeni, ni oni, ni njihovi nestali članovi – kaže Ružica Radović.

Pročitajte još

Koliko god da se čak i sama potraga u velikoj meri bazira na društvenim mrežama i aktivnostima na internetu nestalog, a javnost biva u većoj meri obaveštena, ta “vidljivost” ima i svoje mane.

– Svakako da znači da što brže dođemo do bilo kakve informacije i činjenica je da u tome i mediji i društvene mreže imaju značajnu ulogu. Ipak to je “mač sa dve oštrice” – kaže psihološkinja Centra za nestalu i zlostavljanu djecu.

Kako objašnjava, logično je da porodica prvo objavi nestanak na društvenim mrežama, ali greše kada to učine bez konsultacije sa policijom. Tada se alarmira javnost, i ukoliko osoba nije zaista nestala, stvara se lažna uzbuna. Posledično, objavljivanjem velikog broja “lažnih uzbuna” spremnost javnosti da reaguje i doprinese potrazi se smanjuje.

Pored toga, okolnosti nestanka mogu biti nerazjašnjene i u samoj porodici, naročito ako se radi o djeci.

– Dešava se da su roditelji razvedeni i da dijete bude kod drugog roditelja ili da je u određenim slučajevima nadležan Centar za socijalni rad. Zato, kada god je riječ o prijavi nestanka djeteta uvijek se prvo provjerava nadležnost Centra – kaže sagovornica Blica.

Društvo “lijepi etikete”

Koliko god da je pažnja medija i javnosti ponekad korisna, ona ume da oteža samu potragu.

Primjer za to bio je slučaj nestanka Darinke Kočanović, djevojke koja se nakon izlaska iz zatvora nije javila porodici pa je čitav slučaj velikom brzinom dobio pažnju medija.

– Prvobitno je objavljeno da je nestala 23-godišnja djevojka, ali onog trenutka kada se saznalo da joj se gubi svaki trag nakon izlaska iz požarevačkog zatvora, momentalno su krenula nagađanja oko okolnosti njenog nestanka. Loša konotacija se prenela i na javnost. To su slučajevi kada se ljudi emotivno distanciraju od nestale osobe i u većini slučaja ne bi imali volju ni da pomognu u potrazi – navodi psihološkinja.

Ipak, korist savremenih tehnologija i društvenih mreža više je doprinjela u potrazi za nestalim osobama. Na osnovu aktivnosti na internetu ponekad se može lakše saznati kretanje nestale osobe, pa samim tim potraga može biti brža.

Centar za nestalu i zlostavljanu decu od 2015. godine beleži na desetine slučajeva nestale dece koja su joj bila prijavljena, a koja su brzim alarmiranjem javnosti, ubrzo nakon toga pronađena i vraćena svojim porodicama. Upravo ti slučajevi potkrepili su stav Centra da će uključivanje šire javnosti u potragu kroz osnivanje Registra nestalih lica Srbije znatno doprinjeti boljoj potrazi za nestalim licima, prije svega djecom.

Cilj jeste vidljivost velikog broja nestalih lica čiji podaci i fotografije, mimo policijske evidencije, javnosti nisu dostupne. Centar zastupa stav da se takvim pristupom, netransparentnošću, opšta javnost ne može uključiti u potragu i doprineti pronalasku nestalih lica, pre svega maloletnih.

Ono što može odmoći u samoj potrazi jesu lažne informacije o nestalom licu, kao i neproverene pretpostavke medija o uzroku nestanka, što može dovesti do sumnje da je osoba u opasnosti.

Ovde je takođe neophodna edukacija ljudi, navodi sagovornica Blica.

– Događalo nam se da ljudi jave da su nekoga videli, pa se ispostavi da nije u pitanju ta osoba. Normalno je da se to dešava i zato ukoliko dojava bude upućena putem naše aplikacije i sajta mi o tome obaveštavamo porodicu, a oni dalje policiju.

Svaka potraga za nestalom osobom je slučaj za sebe i nezahvalno je govoriti o nekim “pravilima”, kada je to gotovo nemoguće predvideti. Ipak, kaže Radović, postoje načini da se neki nestanci spreče.

Narukvice za dementne

Podaci govore da je veliki broj starijih osoba koje nestanu usljed demencije, a prema rečima naše sagovornice, ponekad članovi porodice odbijaju da prihvate da je njihov roditelj ili bliska osoba bolesna. Posledice tog poricanja mogu da budu velike.

Za dementnu osobu svi su samo lica u gomili

– Starije osobe koje se nalaze bez stalnog nadzora, mogu samo da odlutaju, a otežavajuća okolnost je to što ne znaju da se vrate, jave, niti adekvatno snađu. Ipak, postoje načini da se spreči njihov nestanak. Jedan od njih je i narukvica za dementne osobe, ali to kod nas još uvek nije zaživelo.

Svako lice i ime je važno

Svest ljudi jeste povećana, a slučajevi koji su odjeknuli u medijima pomogli su da se svaki nestanak tretira ozbiljnije i da javnost mnogo pažljivije prati ove slučajeve. Samim tim je i odgovornost u potrazi veća. Statistika pokazuje da je broj nestalih u 2021. duplo veći u odnosu na 2020. godinu. Brojke za tekuću 2022. godinu će se tek znati, a od najvećeg značaja je da javnost bude upoznata sa tim kako može pomoći da se nestala osoba pronađe.

Samo oni kojima se to desi znaju kako je kada nestane bliska osoba. Ostali moraju znati kako da pomognu da se ta osoba pronađe.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije