Iz aviona se vidi da nije riječ o bogzna kakvim parama, ali je ovo pusti san za više od dvije trećine radnika u Srpskoj. Za minimalac i ispod tog iznosa radi svaki osmi zaposleni, dok bezmalo polovina radničke klase svojim primanjima ne može da zadovolji ni trošak prehrane iz potrošačke korpe.
A izdaci za život samo rastu i kao kamen pritišću porodice koje, svako malo, moraju nečega da se odreknu, jer treba sustići sve račune, a para u novčaniku uvijek isto.
Tako se potršačka korpa popela na 1.930 KM, pa ne mogu da joj doskoče ni dvije prosječne plate u RS.
Ne treba dušu griješiti; zna se desiti i da zarade malo odu gore, ali tu razliku, brže-bolje, potope poskupljenja koja više ni bog dragi ne može da pohvata. Naime, ono što radnik dobije na plati veoma brzo pojedu više cijene hrane, goriva ili nekih drugih roba koje, htjeli ili ne, moramo da kupujemo.
Problem je što su povećanja plata sporadična, a poskupljenja gotovo svakodnevna. Za samo godinu dana, cijena litra goriva skočila je za 30, a ulja za čak 45 odsto, što je puno, sve i da su nam plate kao u Evropi.
Kad se u obzir uzmu primanja i troškovi života, ne čudi što većina građana štedi na čemu god može, sretni kad od svojih plata mogu da poplaćaju račune i da se prehrane. O standardu penzionera i nezaposlenih suvišno je i pričati, a ni oni sami ne znaju kako dočekaju sljedeći prvi u mjesecu.
Nažalost, bolji život pusti je san za veliku većinu građana, koji su izgubili svaku nadu da će u domovini dočekati neko ljepše sutra.
Mnogi od njih prestali su da se zavaravaju i počeli da sanjaju odlazak sa ovih prostora. To je nemalom broju već pošlo za rukom, dok ostali strpljivo čekaju na svoj red da dignu sidro i pobjegnu što dalje odavde.
Ljudima koji odlaze neka je sretan put, a onima koji ostaju neka je bog u pomoći.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu