Pokazali su da izlaznost ne mora biti 70 odsto da bi došlo do promjene vlasti, pokazali su da građani ipak kažnjavaju papke, da su ljudi željni novih lica, da može izgubiti i onaj ko je iza sebe ostavio djela i gradilišta, kao i da se odanost ipak nagrađuje. Banjaluka, Bijeljina, Prijedor, Sarajevo, kao i mnogi drugi pokazali su da niko nije nesmjenljiv, te da je volja građana jača i od najjačih pojedinca.
Najspecifičnija je svakako Banjaluka, koju je SNSD izgubio nakon 22 godine, a kojoj da zadrži vlast nije pomogao ni dolazak premijerke Srbije par sati pred izbornu šutnju, ni oblačenje bijelog kombinezona i hodanje po Kovid bolnici predsjednika partije, kao i besplatno testiranje, tablete, toplomjeri…
Možda je to sve upravo odmoglo. Iako je Draško Stnivukovć pobjednik ovih izbora, mislim da je Igor Radojičić više kolateralna šteta nego pravi gubitnik.
Ko gubi ima pravo da se ljuti, rekao je Milorad Dodik tog dana, ali je s pravom i sam bio ljut, te najavio smjene i promjene, kao i blokade u naredne dvije godine.
Promjene nisu zaobišle ni Federaciju BiH. SDA ja izgubila Sarajevo nakon toliko godina, pa je Bakir Izetbegović, teška srca, priznao da je doživio težak poraz.
Izbori su pokazali i da se trud, rad i borba isplati, jer je lista najglasnijeg Hercegovca, Nebojše Vukanovića, druga po broju glasova, iza SNSD, u Trebinju.
Iako se u većini opština nije puno toga promijenilo, moramo priznati da su neke ključne promjene napravljene i da su ovi izbori konačno pokazali da je sve moguće.
Pokazali su da “moj glas ništa ne vrijedi” nije izgovor i da je svaka vlast smjenjiva, a mi to treba da iskoristimo i da ih mijenjamo što češće.
Ne znam da li će ove promjene biti ono što smo očekivali od njih, ali zato znam da ih za četiri godine možemo opet izglasati, sa olovkom u ruci, i nadam se, bez maske na licu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu