Da, i to je unijelo radost u naš dom, a posebno u Mateu. Znala sam da će doći novinari, jer mi je upravo ona to najavila, pa sam htjela da uputim poruku roditeljima da im kažem da nikada ne klonu u situacijama u kojima sam ja već 21 godinu – govori Mateina majka Ana Alerić koju je redakcija Slobodne Dalmacije zatekla u imotskom dečjem vrtiću, gdje njena Matea već nekoliko dana radi na mjestu pomoćnog osoblja.
Sa Senkom Aračić, koja je u sličnoj situaciji, razgovarala je kako ćerki Matei pronaći posao, jer vidi da ona to silno želi i da je sposobna da radi mnogo toga. Ubrzo, majka se našla u kancelariji gradonačelnika i zajedno sa njegovim pomoćnikom Mladenom Majićem pronašla rješenje.
– Matea je dobila posao u imotskom vrtiću. Sreća neopisiva! Željela bih još jednom da zahvalim tim dragim ljudima, pa stručnjacima u Splitu dr Vidi Ćulić, logopedu Ines Dujmić i psihologu Maji Plejić. Svi ti divni ljudi su nas bodrili i tvrdili da moja Matea ima šansu u životu. Hvala im od srca i moji dragi roditelji, moja kćerka danas radi, zadovoljna je. Svako jutro ustane i sat vremena prije i onda se sprema za svoj posao, a kada se vrati kući, to je druga osoba, vesela, poletna, razgovorljiva. Posao koji je dobila okrenuo je novu stranicu njene budućnosti – skoro u suzama priča majka Ana.
Matea radi četiri sata. Prvih dana bila je u ulozi vrtićkog epidemiologa, mjerila je zaposlenima temperaturu, zapisivala, a ubrzo kreće u posao koji joj se najviše sviđa. Radiće na slaganju i peglanju platnene opreme za potrebe vrtića.
– Ma, mi smo otvoreni vrtić i ovo zaposlenje Mateje je silno obradovalo cijeli kolektiv. Uostalom, ona je kao dijete bila u ovom vrtiću, i bila je posebno omiljena. Sada je već ozbiljna i radiće kao pomoćno osoblje u našem ekonomatu, jer je to žarko željela. Cijeli kolektiv ju je primio otvorenog srca i ponosni smo što smo prva ustanova ovakvog tipa u Imotskoj krajini koja je primila djevojku s Daunovim sindromom – riječi su direktorke vrtića Branke Mustapić.
Matea je predana poslu, za vrijeme pauze, ili pred kraj radnog vremena, obavezno skokne do svoje prve vaspitačice Ankice Madunić u grupu gdje je i započela svoje druženje s vrtićem. A u grupi je s Ankicom obavezan zagrljaj i sada sasvim drugačija priča. Ne više o igračkama i igricama, već o tome kako napreduje posao.
– Ma divno je to dijete, bila je naš mali anđeo kada je došla u vrtić. Svi smo je zavoljeli, a evo danas ona je isto tako draga i ljupka. No sada i priča o tome kako se rano ustaje, kako po cijeli dan misli na svoj posao i da ga uredno obavlja. A njen dolazak u našu grupu sada kao radnice vrtića je redovan. Sada smo mi koleginice – sa osmehom priča vaspitačica Ankica Madunić.
A šta kaže junakinja price… Kada su je pitali za komentar svojih prvih radnih dana, prvo je pogledala svoju direktorku i kada je dobila zeleno svjetlo za razgovor bila je više nego govorljiva.
– Srećna sam, baš srećna. Radim u vrtiću gdje sam počela kao dijete da dolazim. Svi su me prihvatili izvanredno. Posao koji sam radila prvih dana mereći temperaturu zaposlenima i roditeljima, malo je spor, željela sam nešto brže, teže. Sada ću raditi u praonici, spremati čiste čaršafe i peškire i ostale tkanine. To me silno raduje. Rekla sam sebi da nikada neću zakasniti na posao i da moram da budem odgovorna. Samo tako će me ljudi cijeniti, a počela sam da učim i engleski jezik – kaže simpatična Matea za Slobodnu Dalmaciju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu