Korak ka vječnosti Nole je propustio u Njujorku, na US Openu, kako bi postao kalendarski Grend slem šampion. Nema sumnje da će još jedan Grend slem, koji mu nedostaje da postane GOAT (najveći svih vremena), zasigurno osvojiti, možda već na sljedećem turniru, na njegovom omiljenom Australijen Openu.
Međutim, da bi sve velike turnire vezao u jednoj sezoni, čini se da će takvu priliku teško ponovo imati. To je postignuće koje bi bilo mnogo realnije da je postigao sa 24 godine nego 10 godina kasnije. Sa svakom godinom plus u svom životu on se približava kraju teniske karijere, a nadolazeći “mladi lavovi” jure prema svom vrhuncu. Medvedev je to sinoć pokazao, Zverev na Olimpijskim igrama u Tokiju, a skromnije, ali prijeteće, Cicipas na Rolan Garosu i Beretini na Vimbldonu.
Pokazalo se da je Novakov problem ono što je do prije nekoliko godina bilo njegovo najjače oružje – pobjednički mentalitet. Uvjeren je da pobjednik uzima sve; na kraju mu je to samopouzdanje oduzelo najvažniju stvar ove sezone – kalendarski Grend slem. Želja da nakon što je osvojio tri Grend slema, osvoji i dvije zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Tokiju – singl i mješoviti dubl, doprinijela je i da zabilježi dvostruki poraz. Prvo na Olimpijskim igrama, zatim na US Openu.
Odmah nakon trijumfa na Vimbldonu, kada je donio odluku da će igrati u Tokiju, a zatim napadne kalendarski GS, njegov bivši trener Boris Beker rekao je da će mu njegove prevelike ambicije na kraju doći glave. Slično su pisali i neki drugi njemački novinari specijalizovani za tenis. Pristrasni i nerealni srpski dio javnosti i novinari ovo su protumačili kao zavist Nijemaca da Nole ne bi preuzeo istorijski i jedinstveni podvig Njemice Štefi Graf, koja je osvojila kalendarski GS i zlato na Olimpijskim igrama u Seulu. Za racionalnije srpske navijače bilo je jasno da se Beker neće kockati svojim autoritetom i stručnošču iz nekih iracionalnih patriotskih motiva, već je dobronamjerno rekao ono što misli, na osnovu svog akumuliranog igračkog i trenerskog znanja.
Naravno, Noletova namjera da igra u Tokiju bila je iskrena, plemenita i imponujuća za srpsku javnost, pogotovo nakon razočaranja koje je priredila NBA zvijezda Nikola Jokić, da ne nastupa za košarkašku reprezentaciju Srbije. Međutim, niko ne može protiv prirode, pa ni Nole. Biologija je neumoljiva i koliko god on tvrdio da su za njega godine samo broj, ipak ga njegove godine više približavaju veteranima, a udaljavaju od mladosti. Jednostavno, nema se snage baš za sve. Bore oko njegovih očiju, koje se mogu primjetiti, samo potvrđuju koliko je priroda nemilosrdna i beskompromisna.
To je ono što Nole najprije mora razjasniti u svojoj glavi – eliksir za vječnu mladost ne postoji, a drveni krst iz Hilendara, koji nosi oko vrata, čuva ga od faustovskog iskušenja da “proda svoju dušu đavolu za vječnu mladost”, odnosno da vječno igra kao mladić. Nadam se da to neće biti jedan od najvećih problema za Noleta u godinama koje dolaze i koji će ga preokupirati.
Na posljednjem Vimbldonu imao sam privilegiju da ga pitam upravo to – kako procjenjuje svoju fizičku snagu, odnosno da li je radio analizu za metaboličku dob, koja je pokazala Nadalu da mu je tijelo u 34. godini života istrošeno kao da ima 40 godina. Nole je odgovorio da još nije napravio takvu analizu (u šta sumnjam), ali mi je uzvratio i pitanjem – čini li mi se da njegova igra liči na tinejdžera. Nisam psihijatar, ali u ovom načinu razmišljanja postoje elementi narcizma i nespremnost prihvatiti činjenicu da stari.
Ali, nemojmo samo Noleta razapinjati. Takva mentalna samozaljubljenost tipična je za svakog sportistu, a još je izraženija kod vrhunskih sportista. Navikli su na popularnost, biti u centru pažnje, a top rezultati da ih smještaju u vječnost. Taj ego trip najveći je problem Rodžera Federera, koji se ne može pomiriti sa surovom istinom da bi konačno trebao izabrati status “bivšeg tenisera”. I zato uporno odbija sportski i dostojanstveno da se povuče iz tenisa i nastaviti svoj život, tražeći u njemu neka nova zadovoljstva. Rafael Nadal prava je opcija za reputaciju Noleta i svakog drugog tenisera koji se bliži kraju karijere – svjestan je svojih kvaliteta, slabosti, godina i povreda te shodno tome planira sezonu. On već govori o kraju karijere i u tome ne vidi ništa tragično.
Novak je posljednjih godina pokazao da je njegov maksimum da vrhunski započne sezonu – da s lakoćom osvoji Australijen Open, sa srećnim draftom i dobrim rezultatima čak i da trijumfuje na Rolan Garosu i pobjednički završi sezonu na Vimbldonu. Za US Open i posljednji turnir u Londonu jasno je da u dubokoj četvrtoj deceniji života više nema snage gurati s istom energijom i svježinom kao što započinje godinu na Australijen Openu.
Na kraju, riječ-dvije o nedjeljnom finalu u Njujorku. Nole je bio raskomadan od Medvedevljeve kandže. Važnost meča možda mu je bila veća od bilo kojeg prethodnog finala. No, Nole je imao teži, pa i ponižavajući poraz, poput onog na Rolan Garosu 2020. godine, kada je izgubio od Nadala 3:0, s prvim setom 6:0. Kako se Novak tada uspio vratiti sigurno će se vratiti i sada, i iako je izgubio kalendarski Grend slem sigurno će postati GOAT. Vjerujem, već na predstojećem Australijen Openu, u januaru 2022.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu