Na vječni počinak, pored srodnika, prije svega majke, supruga i petoro djece, troje Milisavljevih i dvoje Milanović, ispratilo ih je više stotina ljudi.
Braća se preminula u subotu, u istom danu. Milisavu je prepuklo srce od tuge, nepun sat kako mu je javljeno da mu je brat umro u Sloveniji, gdje je igrao fudbal za ekipu svojih gluvonijemih iz Srbije.
Kroz kuću i dvorište Maksimovića minulih dana prošle su hiljade ljudi.
Da izjave saučešće, pokušaju da utješe, pomognu… Sinovi njihovog strica Koste iz Lešnice, čija je radnja poznata po tome što pomaže siromašne i bolesne, prvi su stigli da pomognu. Pomoć je, potom, stigla i od mnogih drugih ljudi, od srodnika do poznanika, ali čak od ljudi koji ih nisu znali, a koje je ova tragedija pogodila i potresla.
Braća imala srčane probleme
Sada je izvjesno da su obojica braće imali srčane probleme. Boreći se za život, da stvore što bolje uslove svojim ukućanima, a da izađu u susret i drugim ljudima, ipak, nisu štedjeli sebe. Dve kuće, u istom dvorištu, jedno od svjedočanstava bratske sloge i ljubavi, ostale su bez “glava porodice”. Za dvije supruge, majku i petoro djece, uz tragediju, ide i realnost da sada moraju dalje kroz život, bez onih koji su, u svakom pogledu, bili njihovi stubovi.
Već je dosta novca trebali da prevoz Milanovih posmrtnih ostataka iz Slovenije i troškove koji su nastali u toj zemlji. Bez pomoći dobrih ljudi, teško bi se porodice izborile. U ovoj muci, bolu i tugi saučestvuju i čelni ljudi vlasti, koji su odmah, po saznanju za tragediju, došli u kuću Maksimovića.
– Ovo je veliki bol za sve – kaže Vidoje Petrović, gradonačelnik Loznice.
– Ostali smo bez dva časna, vrijedna i divna sugrađanina. Dragocjeni su bili za sve nas, a tek za svoje porodice da i ne govorimo. Tuga kojoj je teško pronaći utjehu. Raduje nas u svemu ovome ljudska solidarnost, koja, nadam se, neće stati ni posle sahrane. Gradsko vijeće je odlučilo da porodici, u ovim teškim trenucima, damo 200 hiljada dinara. Ostajemo sa porodicom u bolu koji je donijela tragedija koja nije skoro zabilježena u našem kraju.
Prizor od koga puca srce
Tuga se, ovih dana, otegla kao obližnja pruga, u iščekivanju da i Milanovi posmrtni ostaci budu dopremljeni kući. Nekoliko dana nije se znalo kada će da bude sahrana. Ljudi su hrlili kod njih, kako porodica ne bi bila, ni trena, bez pažnje, brige i podrške. Braća Milan i Milisav, i dva odra, dovezeni su, zajedno, u dvorište. Prizor od koga i srce puca. Jecaji majke Milanke i čeljadi, od saznanja za tragedije, prilikom dolaska mrtvih sinova, delija kojim se ponosila, čuli su se na sve strane. Od njih bi, čini se, mogao i kamen da zaplače.
– E, nema utjehe, baš nema. Uz sve, ostaju primer bratske sloge. Kao rijetko gdje i kod koga. Po tome su, pored ostalog, bili primjer i familije i čitavog kraja – kaže ujak Maksimovića, Milovan Matić, iz Vukovog Tršića, pišu Novosti.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu