Bio je izbjeglica, ratnik, mirotvorac, NVO aktivista, pa čak i saradnik OEBS i USAID, mada, kako je sam za života priznao, nije znao ni riječi engleskog. Uz to je bio i pčelar i zaštitnik napuštenih životinja.
Iako je bio borac Vojske Republike Srpske, poslije Dejtona je javno govorio da je rat budalaština.
– Nadam se da su se ljudi dozvali pameti i da više niko nikad neće ići u rat da se sramoti i nanosi zlo i sebi i drugima – rekao je Čedo nekoliko mjeseci prije smrti.
Ipak, javnost ga najviše pamti kao buntovnika, koji je imao petlju i glasno protestovao protiv nepravde kada su mnogi ćutali.
Ovaj dugogodišnji željezničar, po struci mašinski tehničar, a po zanimanju vrhunski majstor i inovator, stupio je 9. marta 2017. u štrajk glađu, zbog kašnjena plata u „Željeznicama RS“. Nakon tog štrajka, počeo je masovni protest željezničara, koji su zaustavili vozove i izašli na ulice.
Uvijek je na čelu kolone, u svom zelenom radničkom kombinezonu, bio Čedomir Knežević, koga su drugari prozvali Čedo Čegevara.
Na vrhuncu protesta on je stao pred zgradu Vlade RS sa udignutim srednjim prstom i uzvikivao „lopovi, lopovi“. Pratilo ga je, skandiranjem, stotine revoltiranih željezničara.
Čedo Čegevara je javno, bez dlake na jeziku, prozivao sve redom.
Govorio je da su političke stranke ubacile u Željeznice RS toliko svojih ljudi da će oni “isisati krv i Željeznicama i cijeloj Srpskoj“.
Sindikalne lidere je prozivao da „igraju za sebe, a ne za radnike“ i „prodaju svoje članstvo“. Omladini je progovarao da „bleji po kafićima, dok gladni željezničari protestuju i bore se za njihovu budućnost”.
Ali, pobuna se završila na neočekivan način: za kafanskim stolom sa Miloradom Dodikom, tada predsjednikom RS.
Dodik je došao među pobunjene željezničare, obećao im redovne plate i pozvao ih da se vrate na posao.
Uz znak „pomirenja“ pozvao ih je na piće u bife na Željezničkoj stanici, Čedo je pristao, naručio rakiju i tako je pala zdravica koju su snimile brojne TV kamere.
I tako je, u u proljeće 2017. Čedo Čegevara za samo 13 dana prešao put od vođe pobune do dobričine koji sa Dodikom pije rakiju u staničnom bircuzu.
Neki su mu to zamjerili, neki nisu.
Za većinu željezničara, ali i za mnoge radnike u Srpskoj, Čedomir Knežević je bio i ostao simbol pobune.
Mnogi još pamte i da je imao zlatne ruke.
Njegov kolega sa Železnice RS, Branko Stojnić, rekao je 2017. godine da je Čedo Knežević izuzetan majstor, koji je svojim rukama spasao hiljade maraka posrnulom preduzeću „Željeznice RS“.
– Sam je pravio alate kojima je popravljao dijelove za vozove. Samo jednom popravkom kvačila uštedio je bar 10.000 KM na remontu, ali eto, pričalo se da bi u restruktuiranju „Željeznica RS“ baš on mogao postati tehnološki višak – rekao je tada Stojnić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu