reload

Sudbine

"Skidali su joj zvijezde s neba, sve je htjela da uradi za svoju porodicu" Potresna ispovijest sestara brutalno ubijene Lidije Đokić

Kao mala nas je često imitirala i oponašala. Stasavala je u nežnu damu, najlepši cvijet, leptira prelijepih krila. Pubertet je učinio da postane zatvorena za sve, osim za njoj bliske ljude. Do drugog razreda Lidijine osnovne škole svi smo porodično živeli u Moravcu, a posle toga su Goran i Gordana odlučili da se presele u Aleksinac... - kažu sestre Lidije Đokić.

"Skidali su joj zvijezde s neba, sve je htjela da uradi za svoju porodicu" Potresna ispovijest sestara brutalno ubijene Lidije Đokić
FOTO: DRUŠTVENE MREŽE

Kako pričaju za Objektiv, Lidija je osnovnu školu i gimnaziju završila u Aleksincu a zatim je upisala Višu u Leskovcu.

– Bila je dobar đak. Prepametna. Upisala je smer finansije i bankarstvo. Tokom prve godine studija živela je u Leskovcu sa drugaricama, ali je brzo ušla u materiju, pa se od druge godine vratila kući i sve ispite polagala u roku. Prošle godine je diplomirala – pričaju one.

Kako kažu, nakon diplomiranja pomagala je ocu u mjenjačnici.

Pročitajte još

– Željela je da sačeka da se ova pandemija malo stiša pa da se preseli u Niš i da počne da radi. Gordana i Goran su želeli da joj ispune sve snove, a jedan od njih je bio i da se preseli u veći grad, da se osamostali… – ističu one.

Lidijin najuži krug prijatelja bio je iz djetinjstva, uz nekoliko njih iz škole.

– Često je šetala jednim parkom u Aleksincu sa svojom najboljom drugaricom. Znale su satima da hodaju, čavrljaju i uživaju. Volela je zelenilo i cvrkut ptica. U stanu je svojevremeno imala papagaja, veliki akvarijum, patuljastog ježa, kao i patuljastog zeca. Životinje su bile njena ljubav – pričaju one.

– Obožavala je životinje. Ne znamo koliko je pasa i mačaka kojima je pomogla na ulici. U Moravcu Lida ima svog psa, kao i dve svoje mace, Pumi i Tomija. Uvijek kada je dolazila u Moravac, donosila im je hranu, igračke, ma sve. Isključivo ih je ona vodila kod veterinara, kupovala ogrlice, četkala ih – kažu one i dodaju:

– Njena plava kosica je bila najdivnija, mekana kao paperje. Bila je previše dobra i previše čista, nikome zlo nije pomislila, a kamoli učinila. Uvek je za sve imala opravdanje, čak i kada je neko prema njoj bio bezobrazan.

Kako kažu, voljela je plišane igračke.

– Kada bi joj neko za rođendan poklonio plišanu igračku, njenoj sreći nije bilo kraja. Soba joj je bila prepuna igračaka. Prije dvije godine baš za rođendan kupile smo je plišanu igračkicu, toliko se bila ozarila, nije prestajala da se zahvaljuje – navodi jedna od sestara i dodaje da im je Lidija uvijek donosila poklone sa svakog putovanja i da ih je pažljivo birala.

– Od kada su otišli u Aleksinac, prije desetak godina, u Moravcu su ostale samo baka i Verica. Skoro svakog vikenda smo se svi okupljali u porodičnoj kući. Bili su to vikendi puni ljubavi, smeha, radosti, Goranovih šala i Gordaninih savjeta – navodi jedna od Lidijinih sestara.

Sestre dodaju da je Lidija bila jako voljena i čuvana.

– Skidali su joj zvijezde sa neba, ali ne bez razloga. Nije postojala stvar koju ona nije mogla da učini za svoju porodicu, kao i njeni roditelji za nju. Bila je zaštićena od svega. Mezimica cele porodice, mamina i tatina princeza, dobijala je podršku uvek i za sve – kažu one i dodaju:

– Naravno da je ljubav između njih troje bila nemjerljiva, ali jeste malo bila privrženija Goranu.