Kolumne

Slučaj Banjaluka

Po svojoj definiciji, sistem predstavlja iz dijelova sastavljenu cjelinu koja, da bi funkcionisala, mora da ima svoju pokretačku snagu.

Slučaj Banjaluka
FOTO: BNTV/SCREENSHOT

Za funkcionisanje jednog ekonomskog, političkog i društvenog sistema uopšte osnovna komponenta su, naravno, ljudi koji svojim radom sistem i pokreću. Sistem dalje proizvodi novac iz kojeg se crpi energija za njegovo funkcionisanje i unapređivanje, a novac… kontrolisan je od strane institucija koje taj sistem i čine.

U svemu tome, kao institucionalno najvažniji državni, odnosno lokalni organ uopšte, skupština kao glas naroda u malom ima moć da odobri ili ne odobri raspolaganje sredstvima koja je sistem akumulirao. To znači da ona zapravo raspolaže ključem koji pokreće mašineriju, što je na kraju i prirodno, jer skupština je zapravo produžena ruka naroda.

Međutim, slučaj Banjaluke – najvećeg grada u Republici Srpskoj, mogao bi postati školski primjer zloupotrebe povjerenja naroda zarad političkih obračuna. Situacija je takva da skupština Grada Banjaluka oklijeva sa donošenjem budžeta za 2021. godinu, što bi zaustavilo isplatu plata, socijalnih davanja, zaustavljanje infrastrukturnih projekata i uzrokovalo mnoge druge probleme. Stvarni razlog jedne takve potencijalne odluke bio bi sukob skupštinske većine predvođene SNSD-om s gradonačelnikom Draškom Stanivukovićem, koji dolazi iz PDP.

Zakon kaže da bi budžet trebao da bude usvojen najkasnije do 1. aprila, ali ne bi bilo ni prvi, a vjerovatno ni posljednji put, da se u ovoj zemlji zakon zaobilazi ili tumači onako kako nekome odgovara. Međutim, ukoliko bi se skupštinska većina zaista odlučila na takav potez – najveći štetu bi u prvom redu pretrpjeli sami građani, a nakon toga ista ta većina koja bi takvu odluku i donijela. Istina, neusvajanje budžeta grada bi i Stanivukoviću donijelo ogromne probleme i nevolje, i to uopšte nije sporno. Ali, takvim potezom SNSD bi uradio najviše u korist vlastite štete.

Mladi predsjednik skupštine grada, SNSD-ov Mladen Ilić bi takvom odlukom kao odgovorni pojedinac stavio ogromnu mrlju na svoju političku karijeru, koja još nije čestito ni počela. Medijska lavina koja bi se sručila na njega, uz istovremeni bijes građana, snažno bi uzdrmali kompletan SNSD, a Iliću nanijeli udarac od kojeg bi se veoma teško oporavio, jer ”korona argument” u narodu sasvim sigurno neće “piti vode”, jer povjerenje u institucije se nažalost više uopšte ne dovodi u pitanje. Ono ne postoji.

Građani bi u tom slučaju vrlo vjerovatno izašli na ulice i tamo potražili pravdu, ne mareći tada niti za koronu, niti za Krizni štab, ni za apele ljekara, ni za policiju, ni za specijalu, ni za ove ili one predsjednike. Socijalni nemiri su nešto što nam je u ovim teškim trenucima najmanje potrebno, a ukoliko do njih dođe, teško da će se moći kontrolisati u situaciji koja je ionako postala maksimalno zategnuta.

Međutim, ako se vratimo malo unazad, vidjećemo da ovo ne bi bio prvi put na našoj političkoj sceni da skupština opstruiše rad gradonačelnika. Slična situacija se desila 2018. u Tesliću, kada je SNSD-ova skupštinska većina uz pomoć preletača opstruisala rad načelnika te opštine – doktora Milana Miličevića iz SDS. Dvije godine kasnije političke struje koje su u ovoj opštini radile uglavnom za lične interese, doživjele su krah na prošlogodišnjim izborima.

Obračunavati se s političkim protivnicima preko leđa građana očigledno nije dobar izbor i zaista je pomalo i čudno kako na primjeru Teslića jedna tako velika i infrastrukturno snažna partija, kakva SNSD nesumnjivo jeste, nije naučila lekciju. Ukoliko ne dođe do održavanja sjednice Skupštine grada i usvajanja budžeta, Banjaluka će pasti u blokadu, socijalni nemiri će biti sasvim izvjesni, Mladen Ilić kao odgovorni pojedinac će doći na stub srama javnosti, a na kraju, kao i uvijek, najviše ćemo ispaštati mi – obični građani. Razum.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu