Magazin

Srpski vizionari tehnosvijeta (22): Pupin u diplomatiji

Ubrzo poslije prodaje svojih patenata u telefoniji, Pupin je prodao patente Markonijevoj kompaniji iz oblasti bežičnog prenosa signala, koji su se odnosili na metod podešavanja kola u rezonansu i elektrolitički detektor.

FOTO: SMITHSONIAN INSTITUTION/WIKIPEDIA/SCREENSHOT

Poslije ovih otkrića, ime Mihajla Pupina, koji je i prije toga bio cijenjen u naučnom svijetu, postalo je veoma poznato u SAD i Evropi. Pupin je postao slavan i bogat.

Međutim, njegovo bavljenje praktičnim problemima primjene pupinizacije u telefoniji toliko ga je apsorbovalo da se zbog toga isključio iz glavnih tokova istraživanja fundamentalnih problema fizike, oblasti u kojoj je otpočeo svoju karijeru.

Od 1901. godine, kada je imenovan za redovnog profesora, Pupinova uspješna naučna i pedagoška karijera potrajala je sve do 1929. godine, kada je otišao u penziju. Za svoje pronalaske Pupinu su priznata ukupno 34 patenta od 1894. do 1934. godine. Gotovo svi patenti su iz oblasti telegrafije, telefonije i radio-tehnike.

U toku života primio je veliki broj diploma i medalja kao priznanje za ono što je stvorio i pružio. Mihajlo Pupin je poznat i kao veliki humanista i vješt političar. Među našim iseljenicima u SAD bio je vrlo aktivan i mnogo je doprineo obavještavanju američke javnosti o stradanjima i naporima Južnih Slovena da se oslobode tuđinske okupacije i stvore svoju državu.

Pupin je, kao predsjednik Saveza sjedinjenih Srba “Sloga”, organizovao pomoć Srbiji i Crnoj Gori u doba balkanskih ratova i u Prvom svjetskom ratu. U veoma kritičnom momentu po granice Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, o kojima se raspravljalo poslije Prvog svjetskog rata, Pupin je 19. aprila 1919. godine uputio memorandum predsjedniku SAD, a tri dana kasnije dao izjavu o nepriznavanju Londonskog ugovora. Tako su tada za Jugoslaviju bili spaseni: južni dio Banata, Bled i bledski trougao s Triglavom, dio Dalmacije, Međumurje i Baranja, kao i dio Ohridskog jezera.

Pupin je bio prvi diplomata Kraljevine Srbije u SAD. Pred izbijanje balkanskih ratova postavljen je za počasnog konzula 1911. godine i ovu dužnost je uspješno obavljao sve do 1920. godine, kada je smijenjen zbog sukoba s nekim srpskim političarima. Organizovao je i Kolo srpskih sestara, koje su sakupljale pomoć za srpski Crveni krst, a pomagao je i okupljanje dobrovoljaca za ratne operacije u domovini.

Ove Pupinove aktivnosti su bile veoma uspješne u SAD. Ličnim sredstvima je garantovao za isporuke hrane Srbiji, a bio je i na čelu Komiteta za pomoć žrtvama rata. Pupin je, takođe, bio aktivan u osnivanju Srpskog društva za pomoć djeci, koje je mnogo pomoglo u obezbjeđenju lijekova, odjeće i domova za ratnu siročad. Finansijski je pomogao mnoga naša društva, zajednice i porodice.

Pupinova velika životna snaga počela je značajno da opada u osmoj deceniji njegovog života. Djelimična oduzetost nogu se pojačavala do te mjere da pred kraj života nije više mogao da hoda.

(Nastaviće se)