No, počnimo redom. U velikoj većini lokalnih zajednica sam izborni dan je prošao poprilično mirno, što je za svaku pohvalu i upućuje na to da su posmatrači i mobilni timovi dobro odradili svoj posao. Na visini zadatka ovoga puta je bio i MUP RS, koji se nije mogao pohvaliti efikasnošću u pojedinim lokalnim zajednicama u ranijim godinama.
Izuzetak su bili sada već tradicionalno Doboj, ali i Novi Grad, gdje je dolazilo do dopisivanja glasova i bugarskih vozova odnosno, teških kršenja izbornih zakona BiH. Centralna izborna komisija tek treba da se izjasni po ovim pitanjima, ali ono što upada u oči jeste po ko zna koji put katastrofalna i netaktična odluka nekih od vodećih ljudi opozicije, koji su svu pažnju usmjerili na Doboj, u kojem, sve i da se ponove izbori, osim za nijansu boljeg rezultata, koji bi bio skoro beznačajan, opozicija ne bi dobila ništa.
I dok je u Doboju neophodno izgraditi kompletnu infrastrukturu, s druge strane Novi Grad, u kojem je trenutna razlika razlika svega 300 glasova, ili tri odsto, skoro uopšte se ne pominje niti u medijima niti u opozicionim krugovima.
Izborni dan donio je i nastavak agonije doktorice Maje Dragojević-Stojić, kandidata SDS, za gradonačelnika Prijedora, koja je prvo izigrana od strane pojedinih stranačkih kolega, dovedena pred svršen čin skoro na dan izbora, a potom proglašena i za izdajnika i trojanskog konja u redovima opozicije.
Nenad Nešić je izjavio da je Maja Dragojević-Stojić završila svoju političku karijeru, ali, u zavisnosti od njene volje, reklo bi se da ova doktorica svoju političku karijeru tek počinje, jer nije pristala da dva dana pred izbore bude predmet trgovine vlastitom ličnošću i ugledom, koji u Prijedoru nesumnjivo ima. Upravo zbog te odluke, koja je na našoj političkoj sceni postala pravi raritet, smatram da će Maja Dragojević-Stojić sasvim sigurno uspjeti da se oporavi od nepravde koja joj je nanijeta. Ostaje pitanje samo da li će svoj politički angažman nakon svega nastaviti u SDS ili nekoj drugoj opozicionoj partiji.
Uz velike pobjede opozicije u Derventi i Modriči, djelimične pobjede u Banjaluci i Bijeljini, totalnu dominaciju u Tesliću, poraz SDS u Gacku, kao i pobjedu SNSD u šest gradova, 42 opštine u RS i tri u Federaciji, dvije činjenice koje sam prethodno naveo obilježile su izborni dan.
Prvi postizborni dan donio je skandalozne prijetnje Milorada Dodika da će u Banjaluci zaustaviti sve investicije i ulaganja Vlade RS, da građanima nikada neće oprostiti što nisu podržali Igora Radojčića i da će im zbog toga zavrnuti grijanje. Sa Stanivukovićem ne planira bilo kakav vid saradnje. Dodik je, međutim, izgubio iz vida da se takvim postupcima ne bi osvetio Stanivukoviću nego vlastitom narodu. Ovakve prijetnje prema vlastitim građanima zbog izbornog poraza samo su jedna od karakteristika totalitarizma, koji sve više uzima maha u RS. Istog dana Dodik je obznanio da preuzima i gradski odbor SNSD, a interesantno da je tog dana u opoziciju otišao i Dragan Selak, čiji se kadrovi smjenjuju u institucijama RS iz dana u dan.
Medijska gostovanja pobjednika i porženih pokazala su perspektivnu budućnost jedne strane, ali i dotrajalost sve agresivnije politike SNSD, koji nije naučio na poraze. Naročito je bilo mučno gledati Dodikovo gostovanje na N1 televiziji 19. novembra, koga se, za njega, stidi ogromna većina naših građana. S druge strane, Stanivukoviću zbog odmjerenosti, pristojnosti i džentlmenskog ponašanja i ophođenja prema protivnicima nezaustavljivo raste popularnost, koju će SNSD teško zaustaviti. Umjesto da je izabrao pomirljiv ton i džentlmenski čestitao pobjedniku, predsjednik SNSD izabrao je jezik prijetnji i sile na šta su Srbi kao narod naročito osjetljivi.
Možda Milorad Dodik neće zaboraviti građanima što su podržali Stanivukovića, ali sasvim je sigurno da ni građani njemu neće zaboraviti sve izrečeno u posljednje vrijeme, a naročito ne prijetnje od 16. novembra.
Darko Kuzmanović, politikolog
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu