Mreža laži koju je godinama plela tek sada je svima očigledna, a ono što je nevjerovatno je što je za svakoga imala drugačiju verziju o tome gdje je Ivan i zašto ga niko tri godine nije čuo.
Ivan Stojanović, kako se sumnja, ubijen je još 2019. godine kada je posljednji put zabilježeno da je iz Rusije došao u Srbiju. Policija ima podatke o njegovom ulasku u zemlju te godine, ali ne i o izlasku.
– Tada je došao na taštinu sahranu. Tih dana viđali smo ga po selu, a onda ga odjednom nije bilo. Biljana nam je rekla da se vratio u Rusiju. Nismo o tome dalje mislili, nije nam to bilo čudno – ispričali su mještani za Blic.
Te godine Ivan je prodao traktor i svu propratnu mehanizaciju. Ni to nikome nije bilo neobično jer je godinama radio u inostranstvu te je sve to stajalo. Gdje je novac od prodaje toga još nije poznato.
Da je za svakoga imala drugačiju verziju o Ivanu tek sada je svima postalo jasno.
Priča za komšije
Biljana se sve tri godine ponašala normalno. Kažu bila je vesela, nasmijana. Komšijama je govorila da se Ivan normalno javlja, da je dobro, da je u Rusiji, radi i doći će uskoro. “Na ruku” joj je išla pandemija korona virusa koju je često koristila kao izgovor o tome zašto Ivan ne dolazi kući.
– Govorila je da ne može da dođe zbog mjera zbog pandemije, pa da ne može jer ima problem sa vakcinom – pričaju komšije.
Jednom je pominjala i neki požar koji ga je omeo a taman je htio da dođe u Srbiju. Međutim tek pojedinima je bio čudan jedan detalj, ali nisu tome pridavali mnogo pažnje.
– Bilo je čudno to da je pričala o njegovom dolasku čak i onda kada je niko nije o tome pitao. Te doći će za ovaj praznik, pa za sljedeći, pa onaj tamo, pa za kćerkino punoljetstvo… – dodaje jedna od prvih komšinica porodice Stojanović.
Priča za djecu
Sa njenom i Ivanovom djecom ipak nije mogla baš tako. Za njih je imala drugačiji način ponašanja.
– Najstarija kćerka je bila jako vezana za oca, pa je Biljana smišljala načine da izgleda kao da imaju komunikaciju – otkriva izvor Blica.
Kako su, nakon otkrivanja zločina ispričale Biljanine koleginice, neke od njih molila je da glume da su njen suprug i pišu njihovoj djeci.
– Jednom je tražila da najstarijoj kćerki napišem poruku i predstavim se kao njen muž. Trebalo je da napišem: ‘Tata je dobro, polomio mi se telefon, nemam mnogo vremena da vas nazovem…’ Kao da se dijete ne brine. Očigledno, sve je jako dobro krila – rekla je koleginica.
Ova žena je radila u fabrici “Aptiv”, gdje ni njene kolege ne mogu da vjeruju šta se desilo.
– Uvijek je pričala da joj je muž u Rusiji i to mrtva hladna. Ali se sjećam da mi je jednom tražila da najstarijoj kćerki napišem poruku i predstavim se kao njen muž. Trebalo je da napišem: “Tata je dobro, polomio mi se telefon, nemam mnogo vremena da vas nazovem…” Kao da se dijete ne brine. Očigledno je sve jako dobro krila – navodi njena koleginica.
Priča za njegove roditelje
Mnogi se pitaju kako je čak tri godine uspijevala da obmane Ivanove roditelje koji za svo to vrijeme nijednom nisu pričali sa sinom. Međutim, ako se uzme u obzir da su u pitanju stariji ljudi, koji žive u zabačenom selu u ovom kraju Leskovca i da nemaju internet i ne znaju da koriste Viber i druge mreže za komunikaciju, situacija postaje jasnija.
Kako saznaje Blic, za njih je uvijek imala drugačiju priču. Kada dođu kod nje kući, nekad je zvala pa “nije uspijevala da dobije” Ivana, nekad im bi samo prenosila da se javlja, da je dobro, da radi i šalje novac, a nekad bi otišla u drugu sobu da se čuje s njim, pa onda im govorila da je morao da prekine jer je morao da radi… Oni nisu ni slutili da se samo par metara dalje, u toj kući, skrivao užas…
– Svekrvi je prije mjesec dana pričala kako je Ivan stigao u Beograd i kako treba da se nađu kako bi kupili stan. Ivanovu majku je to mnogo obradovalo, radovala se tome, ne znajući da joj je sin mrtav, zazidan u buretu – priča za Blic jedan poznanik porodice.
Nakon toga Biljana je i Ivanovom ocu rekla jednu bizarnu rečenicu.
– Kada je svekar nedavno bio kod nje ona mu je rekla: “čućete vi nešto, desiće se nešto”. Čovjek nije ništa slutio, mislio je da govori o kupovini stana i da će bili neko lijepo iznenađenje. Nije znao da je lagala za stan i da će čuti da mu je sin mrtav i zazidan – priča komšija iz sela.
Kada je zločin otkriven, Ivanovi roditelji upali su u potpuni šok.
– Idem na njemu sahranu, ja je žalim, a moj sin mrtav… Zar da dočeka da mu koske sahranjujem – kroz suze je dan nakon što je zločin otkriven ispričala Ivanova majka Ružica.
– Nikad nam se nije javio. Ona je govorila da se javlja njoj, a i unuke su isto govorile da se tata javlja, kao ne može da razgovara. Pa nije ni mogao kad je nabijen u bure i sahranjen, to se tek sad otkrilo. Njene sestre su nas toliko napadale što se Ivan ne javlja, što se djeci ne javi, što ne dolazi… nije ni mogao da se javi iz bureta – kaže Ivanov otac.
Da u njenoj priči nešto “ne štima” jedini je sumnjao Ivanov brat Nenad, po zanimanju policajac. On je taj koji je i razvalio pregradni zid u podrumu i pronašao zabetonirano tijelo svog brata.
Kažu mještani da se on intenzivno raspitivao zašto se Ivan ne javlja, da je stalno pitao i Biljanu i djecu. Ovakav užas, međutim, vjerovatno ni on nije mogao da nasluti…
Priča za ljubavnika
Da je Biljana dobro glumila potvrdio je i Aleksandar, koji je priznao da je s njom pune dvije godine bio u ljubavnoj vezi. On je policiji, ali i za pojedine medije, ispričao da je znao da Biljana ima muža, ali da mu je govorila da je u Rusiji i da nisu u dobrim odnosima. On ju je, rekao je, pomagao, ali o zločinu nije znao ništa.
Kažu da ju je nekoliko dana prije nego što je izvršila samoubistvo ostavio.
On je saslušan u policiji i prošao je poligraf, međutim policija još provjerava njegove navode.
Priča za drugarice
Za drugarice s posla s kojima se družila u periodu nakon zločina Biljana je imala istu priču kao i za komšije. Barem neko vrijeme, a onda je “promijenila ploču”. Najverovatnije, da bi joj pomogle da skriva istinu od djece koja su tražila da čuju oca.
– Družile smo se dvije godine i za to vrijeme mi nikada nije pokazala fotografiju supruga. Na Fejsbuku je bilo naših fotografija, ali njene sa njim ne. Ne znam kako je izgledao, a bile smo dobre prijateljice – ispričala je za Blic Biljanina koleginica koja je željela da ostane anonimna.
Kaže, Biljana je uvijek bila vesela, nasmejana, ali o mužu nije mnogo pričala.
– Ponašala se kao da je među njima sve u najboljem redu, a onda je odjednom nastupila velika promjena. Jedan dan je samo došla i požalila mi se da joj se muž uopšte ne javlja. Tada se promijenila jako… – opisuje ona za Blic.
A onda je opet promijenila priču.
– Poslije je počela da govori da se javlja, ali samo njihovoj najstarijoj kćerki, jer je za nju jako vezan – dodaje.
Ubrzo nakon toga Biljana je promijenila posao i prekinula kontakt sa koleginicama s kojima se družila.
Neuropsihijatar: Splet manipulacije i povjerenja okoline
Stevan Jokić, specijalista neuropsihijatrije i dječje psihijatrije, kaže da Biljaninu mrežu laži niko nije shvatio jer je u pitanju splet manipulacije i povjerenje okoline prema njoj.
– Ona je bila ili intelektualno nadmoćnija u odnosu na sve te osobe u okruženju, ili toliko manipulativna da nije mogla da izazove sumnju kod rodbine. Postoji mogućnost i da su u pitanju osobe koje ni ne znaju kako da stupe u kontakt sa osobom u inostranstvu – kaže Jokić.
Vera Jovandić, specijalista neuropsihijatrije, kaže i da otuđenost porodice može biti jedan od razloga za nedostatak sumnje kod Ivanovih najbližih.
– Biljana je svakako manipulisala njima jer je slala poruke i uspješno prikrivala da je Ivan mrtav. Ipak, najjednostavnije tumačenje je da su oni manje kontaktirali i manje se viđali (u okviru porodice). Vi imate članove porodice u istom gradu i ulici, pa se ne vide godinama. U praksi sam imala slučajeve da su članovi porodice pričali o ljubavi i bliskosti, a kada se ušlo u dubinu otkrila se otuđenost – kaže Vera Jovandić.
Podsjetimo, tijelo Ivana Stojanovića (40) iz Velikog Trnjana kod Leskovca, kog je, kako se sumnja, ubila supruga Biljana sekirom, bilo je ubačeno u bure, a potom preliveno betonom. Sjekira kojom je izvršen zločin pronađena je na tavanu kuće u najlonskoj kesi.
Očevici kažu da je tijelo Ivana Stojanovića pronađeno u buretu zabetonirano u “čučećem položaju”, ali da, vjerovatno zbog betona, nije otpao ni jedan deo tijela iako se nalazilo tu tri godine.
– Kada je malter skinut vidjele su se povrede sječivom po cijelom tijelu, nalik na one koje su samo mogle da budu nanijete sekirom – priča rođak Stojanovića, koji je, kaže, imao tu nesreću da sve to vidi i da od tada ne može oči da sklopi.
Bure se, kako otkriva za Blic, nalazilo iza naknadno dozidanog zida.
– Taj zid je bio od cigala i maltera u jednom ćošku, a preko su bile nabacane neke stvari, otpad. Zid je amaterski urađen. Ili se radilo na brzinu ili ga je zidala ženska ruka – smatra naš sagovornik.
.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu