Pretpostavlja se da su „junaci“ tokom noći svoju „moć“ i mržnju iskalili na kamenju koje svjedoči vremenu dok se ni rodili nisu. Kažu istoričari i Mostarci da ni u ratu „lokalni fašisti i njihovi nalogodavci nisu ovako temeljno devastirali Partizansko groblje“.
Vijest o bezumnom uništavanju spomenika odjeknula je zemljom. Svako zdravog razuma i ljudskosti, bez obzira u kojem dijelu BiH živi, burno je i čovječno reagovao na ovako divljaštvo i mržnju.
Reakcije i osude stižu sa svih strana. Javlja se običan svijet, antifašisti i borci Narodnooslobodilačkog rata, istoričari, kulturni radnici, političari, novinari, ambasade…
Svi normalni se pitaju ko toliko ima mržnje u sebi. Jedni poručuju da je ovo još jedno varvarsko skrnavljenje memorijalnog kompleksa, drugi da nije djelo pojedinca.
Pojedinac ili grupa, ko god da stoji iza ovog necivilizacijskog čina uradio je to zbog uvjerenja ili novca. I ne zna se šta je gore i teže za shvatiti.
U BiH se obilježava Dan pobjede nad fašizmom simboličnim polaganjem cvijeća, često na zapuštenim spomenicima. Tog dana; poslije ništa. Antifašizam postoji, spomene se povremeno, ali se često čuje i kako nekog nazivaju fašistom.
Tužno je da je Partizansko groblje do temelja uništeno. Građani traže da se vandali pronađu i kazne, antifašisti su se okupili uz poruku da je „pređena crvena linija“, traže se odgovori, a nadležni… U njih se gleda i očekuje da nađu krivce, da nacionalni spomenik potpuno obnove i da sve urade kako se ovako nešto više ne bi ponovilo.
Pitanje je može li se bilo šta ili bilo ko zaštititi od mržnje i destrukcije. U zemlji BiH, gdje svakodnevno svjedočimo netrpeljivosti i sebičnosti, gdje je prošlost mnoge stegla lancima koje ne mogu da skinu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu