Međutim, njene suze ne vide oni koji trebaju, oni koji su joj trebali pružiti utjehu i obećati da će odgovorni za smrt njenog sina dobiti zaslužene kazne.
Međutim, umjesto toga dočekala su je zatvorena vrata ovih institucija.
Duška Ćurguz je Draganova majka, koji je život izgubio u saobraćajnoj nesreći prije tri i po godine. Mladić koji je skrivio smrt je sve vrijeme na slobodi, dok ona svaki dan obilazi grob svog sina.
I to je ono što je boli, a vjerujte, boli svakog ko je čuo njenu priču.
I pored teškog života, brige o desetero djece, ona ima samo jednu želju, a ona je da može otići na grob svog sina i reći mu da je osoba koja je odgovorna za njegovu smrt dobila zasluženu kaznu.
Žena je izgubila sina i čak tri godine čeka da počne suđenje momku koji je izazvao nesreću, ali i kada počne suđenje nju niko ne obavijesti o tome.
Da je taj vozač usmrtio psa lutalicu, puno je tri i po godine, a da se ništa ne preduzima, a pogotovo kada ubijete nekog od dvadesetak godina.
Ranije smo gledali uplakane roditelji koji su pričali da nisu bili upoznati da je počelo suđenje odgovornim za smrt njihove djece, a tek po njihovim upitima saznavali su da su presude donesene i da su izricane minimalne kazne.
Draganovi roditelji su u strahu da optuženi ima nekog ko će mu pomoći da izbjegne kaznu ili da mu se izrekne minimalna kazna.
Znajući rad u pravosuđu, i ne čudi što roditelji moraju od toga strahovati.
Ne bi bio prvi put da neko ko u nesreći ubije mladića dobije samo par mjeseci zatvorske kazne. Možda i optuženi u ovom slučaju nađe nekog tužioca koji voli nutele ili keks, pa da sredi neku minimalnu ili uslovnu kaznu.
Ako se to desi i u ovom slučaju, stvarno se trebamo zapitati kakvi su to monstrumi koji su spremni da na taj način trguju sudbinama napaćenih roditelja.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu