Ovako započinje priču sagovornica Blica koja je imala to nemilo iskustvo da joj korona virus uđe u dom.
Na žalost, veliki broj priča upravo je takav. Korona je, kako su to i stručnjaci navodili u danima za nama ušla je u porodice i tada ne može da se kontroliše, a kada se to desi, svaki posao postaje mučan i težak. Ne možete da kupujete osnovne namirnice, nema ko da brine o vašoj deci, nema ko da vam kupi lijekove, zarobljeni ste u 4 zida u nadi da sve što prije prođe.
Koliko je situacija zaista teška svjedoče naše sagovornice kojima se upravo to desilo i ako djeluje na trenutke i smiješno, korona je i više nego opasna stvar.
– Jedna naizgled obična, svakodnevna nedaća, pretvara se u pakao onog trenutka kada shvatam da moram da pozovem majstora, ali kako? Kako otkloniti problem, uvesti majstora u kuću u kojoj smo svi, sem psa, zaraženi, a da pritom svi ostanemo bezbjedni, a šolja otpušena? – priča ona i podsjeća da u trenutku kada je dobila prve simptome njen dečko se uveliko borio sa visokom temperaturom i osjećao se malaksalo te su sve svakodnevne obaveze preostale njoj.
Kako je objasnila, najprije je sama pokušala da otkloni kvar tražeći po internetu najboje rješenje, ali to je bilo neizbježno te je morala da pozove majstora i objasni kakva je situacija.
Željela je da bude iskrena, da ne dovodi nikog u opasnost, pa je odmah i objasnila o čemu se radi, ali su je bez razmišljanja majstori uporno odbijali.
– Shvatam da treba da promijenim taktiku. Okrećem novi broj i ovog puta imam drugačiji start. Dobar dan, da li ste možda preležali koronu? Pitam muškarca koji mi se javio. Duga tišina i odgovor “Znate šta, ja vrlo vodim računa i poštujem mjere, nosim masku i držim distance” recituje majstor kao pjesmicu. Prekidam u želji da objasnim situaciju. Ništa – doživjela je još jedan neuspjeli pokušaj.
Kako je situacija postajala sve ozbiljnija, nastavila je da okreće brojeve i neočekivano, sa druge strane dobila pozitivnu reakciju.
– Ne plašim se ja, gospođo, korone, samo recite adresu i tu sam za sat vremena – dok to izgovara preplavljuje me talas olakšanja, čak je lakše i u bešici. Objašnjavam da ću mu ispred vrata ostaviti masku i rukavice ukoliko su mu potrebne, a da ću u međuvremenu dezinfikovati kuću koliko je to moguće – priča sagovornica.
Sat vremena kasnije njen majstor spasilac bio je pred vratima, a ona ga je spremno dočekala, kako kaže “kao radnik kovid ambulante pod punom opremom”.
– Još sa vrata je objasnio da je on “taj virus preležao dok nisu znali da ga ima u Srbiji”. Kroz 15 minuta moj problem je bio riješen, a ja sam tog dana naučila lekciju da se vlažne maramice ne bacaju u wc šolju i po ko zna koji put čula teoriju da se virus u Srbiji pojavio još krajem 2019. godine – ispričala je ona svoje nemilo iskustvo.
Kako je dodala, u tom periodu borbe sa visokom temperaturom i svim ostalim nedaćama koje nosi korona virus, od pomoći je imala drugaricu koja je šetala psa, te joj je i hranu donosila do vrata jer oni nisu bili u mogućnosti da napuštaju stan.
Ovo je samo jedan od primjera koji može da nas dočeka ako se zarazimo, te virus uđe i u dom, pa prosto budemo onesposobljeni da bilo šta, poput normalnih aktivnosti obavljamo.
Virus sve češće ulazi u porodice
Da je virus ušao u porodice svedoči i struka, te se proteklih dana moglo čuti i da su u bolnicama smešteni svi članovi porodice, kao i da se virus unio u dom zbog neodgovornog ponašanja pojedinaca.
– Nižu se crni rekordi. Virus je u velikoj brzini. Preneo se iz noćnih klubova i kafića u porodice. U bolnicama imamo i cijele porodice, po dve tri generacije koje zajedno leže i liječe se – rekao je nedavno državni sekretar u Ministarstvu zdravlja prof. dr Mirsad Đerlek.
“Najteže je čuvati djecu”
Situacija je još teža kada u riječ o višečlanoj porodici u kojoj ima i djece, u šta su uvjerila još jedna sagovornica, a njene probleme sa korona virusom izazvao je jedan običan porodični ručak.
– Sve je počelo od nedeljnog ručka u našoj porodičnoj kući u kojoj žive mama, tata i sestra sa dvoje male djece. Na ručak smo došli moj brat od tetke sa ženom i ja. Dva dana kasnije svi smo počeli da pokazujmo simptome. Ni danas ne znamo ko je prvi bio zaražen. Mama, tata i tetka su prvi pokazali simptome, temperaturu, umor, malaksalost, odmah smo shvatili da je sigurno korona. Dva, tri dana kasnije simptome smo dobili i mi ostali, mlađi – kaže sagovornica koja je željela da ostane anonimna.
Svi su odmah riješili da se testiraju i zadesilo ih je ono čega su se najviše plašili – svi su dobili pozitivne rezultate.
Svima je bilo loše
Ona je, kaže, najprije bila sama u stanu, dok su joj mama, tata i sestra sa dvoje male djece bili zajedno u kući.
– Svima je bilo loše. Ja sam poslije tri dana kolabirala, dehidrirala i zbog nesnosnih glavobolja završila u bolnici. U međuvremenu su mi prijatelji dostavljali lijekove i hranu samo do vrata. Dok je porodica snabdijevala osnovnim namirnicama uz pomoć komšija ili radnica iz lokalne prodavnice koje su izlazile u susret te sve što je bilo potrebno ostavljale ispred kuće – priča ona.
Kako je rekla, djeca u tom period nisu išla u vrtić, te je bilo najteže i da ih čuvaju s obzirom da su svi bili bolesni sa izuzetno jakim simptomima.
– Skoro tri nedjelje niko u kući nije skinuo masku, ni dan ni noć zbog djece, da ih makar malo tako zaštitimo. Jeli smo svako u svojoj sobi na spratu kuće na smjenu. Djeci nismo dozvoljavali da se penju na sprat, jer smo tu skidali maske dok jedemo. Isto smo tako funkcionisali kad sam ja pet dana kasnije izašla iz Infektivne klinike i došla da budem s njima jer smo svi bili pozitivni – objašnjava sagovornica.
Agoniji nema kraja
Međutim, agoniji nije bilo kraja.
– Dan nakon što sam izašla iz bolnice u istoj je završio tata, pa smo nas tri ostale same s djecom. Onda je bilo još teže jer je svaki dan neko morao zbog nečega kod ljekara, na kontrolu, sve po različitim bolnicama, ustanovama i onda je jedna osoba, mama ili ja, ostajala satima sama s djecom jer svaki odlazak do doktora sad je po barem tri, četiri sata čekanja, a jedino je sestra mogla da nas vozi… – ističe ona.
Tih dana prolazili su kroz osećaje straha, ali i bola jer je svima bilo jako loše.
– Strašno je i kada si sam zaražen, a kamoli kad je cijela porodice. Brineš zbog svih, preplašen si, ne možeš da pričas, kašlješ, sve boli – prepričava ona agoniju kroz koju je prošla.
Epilog priče i dalje nema srećan kraj, jer njena majka još uvek bije bitku sa upalom pluća.
– Mama koja kao svaka majka nije stala, i brinula o svima, evo već mjesec i po dana bije bitku s upalom pluća i slika joj je sve teža jer nije uspijevala da odmara koliko bi trebalo. Ma koliko je terali svi i smenjivali se oko djece, spremanja hrane, kućnih poslova… starija je, morala je sve vrijeme da leži, ali kako kad su svi loše – zaključuje ona.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu